Proizvođač "baštenskih patuljaka" iz Bošnjana kod Rače Kragujevačke pokušava koliko može da izađe u susret bizarnim zahtevima mušterija
Majstor za betonske figure kojima u Srbiji vole da ukrašavaju dvorišta ali i stubove ograda, Nebojša Spalević, svakodnevno se suočava sa neobičnim i bizarnim zahtjevima svojih mušterija. Većini, ipak, izlazi u susret, piše Press.
"Majstore, želim fontanu u obliku moje figure. Ostavi me golu i iscrtaj svaki detalj. Hoću da obradujem muža, da me svaki dan gleda i vječno pamti kakva sam nekad bila!", jedan je od
neobičnih zahtjeva koje Spalević svakodnevno dobija.
Iako se trudi da svakom kupcu izađe u susret, želja redovne mušterije iz Smederevske Palanke, inače žene u zrelim godinama udate za jednog Arapina, samo je djelimično ispunjena:
"Izlio sam skulpturu gole djevojke, ali sam 'ukrašavanje' detalja prepustio njima. Šta znam, možda im se ne bi dopalo, a ionako, svašta može da se priča, kaže Spalević.
A šta sve može narod da ispriča nije teško ni pretpostaviti. Recimo, mnogi bi pomislili da je figura rađena na osnovu živog modela, a poseban problem su upravo „detalji". Šta ako umjetnik negdje omaši ili, još gore, ako baš sve pogodi? Ako, recimo, docrta mladež na mjestu gdje sunce nikad ne dopire, pa umjesto običnog posla cijela priča dobije razmjere seoske afere?
Spalević se izlivanjem ukrasnih betonskih figura bavi već osam godina i smatra se jednim od najvećih proizvođača u Srbiji. Dobro, možda baš i nije najveći, ali je, svakako, prema njegovim rečima, jedan od najkvalitetnijih. Jer samo se u ovom poslu skrivena greška otkriva mnogo kasnije, tek kada se poslije prvog mraza princeza iz bajke pretvori u trošnu staricu.
U ovoj neobičnoj kućnoj manufakturi Nebojši pomažu supruga Milunka i deca, sin Nemanja i ćerka Jovana. Kada prigusti, kada porudžbine premaše obim njihovih mogućnosti, u pomoć priskaču i Nebojšina braća i snaje, pa iz njihovog dvorišta, kao sa Nojeve barke, svakodnevno izlaze jata labudova, tigrovi, konji, magarci, žabe i razne druge živuljke.
Spalović ne poriče da je i sam donekle odgovoran što se „pola Srbije" pretvorilo u zverinjak, što svaku drugu kuću čuvaju strašni lavovi i dvoglave aždaje.
"Sve je stvar ukusa i mere! Istina je da mnogi baš preteraju. Imam mušteriju koji uzima sve što napravim, slaže figure u dvorištu i pouzdano tvrdim da ih ima više nego ja na lageru. Kako uspeva da pokosi travu između njih, sam bog zna", - tvrdi samouki vajar.
Ipak, Spaleviću najteže padaju želje klijenata, koje su često na granici ukusa. Tako, na primer, i danas pamti zahtev jednog kupca da mu napravi Snežanu i sedam patuljaka, ali da svi budu goli!
"Kako, pobogu, da budu goli? - pitam ga ja. "Snežanu pravim i oblačim, pa nije problem ni da je skinem. Ali, gdje si, čoveče, video bajku u kojoj su likovi bez odjeće? Naposlijetku, napravimo kompromis da je ostavim golu, ali da njenom kosom prekrijemo najintimnije djelove".
Nebojša se uglavnom bavi „fizikalisanjem", samim izlivanjem i manipulacijom skulptura, dok Milunki prepušta onaj drugi, kreativniji dio posla.
"Supruga ih farba, doteruje i daje im završnu šminku. Međutim, čak i tu ponekad imamo problema, jer mušterije, iako im se figura dopada, traže drugačiju boju, obično što drečaviju i besmisleniju. E, jedino takvima tražimo kaparu unaprijed, jer ako kasnije odustanu od kupovine više ne znamo šta bismo uradili sa tako premazanim proizvodima", kaže domaćin.
Još veću nevolju Spalević je imao kada mu je grupa uspješnih Roma iz Beča došla sa slikom fontane na kojoj su bila tri gola dječaka koji međusobno, dok voda curi, „pridržavaju" jedan drugom?!
"Otišli su grdno razočarani, uvjereni da bi im upravo jedan ovakav detalj ukrasio dvorište. Naši ljudi odu u inostranstvo, crnče od jutra do sutra, uspiju u životu, ali taj uspeh nema ko da vidi. Zato u zavičaju podižu velike kuće i međusobno se takmiče", kaže Nebojša.
(MONDO)