Obezbijedivši sebi još pet godina na vlasti pobjedom na predsjedničkim izborima u aprilu prošle godine, Milo Đukanović svrstao je sebe u političare sa najdužim stažom na najvišim državnim funkcijama u svijetu
Antibirokratskom revolucijom, umnogome zahvaljujući njegovom tadašnjem političkom ocu Slobodanu Miloševiću, nakon konverzije Saveza komunista Jugoslavije u Demokratsku partiju socijalista (DPS) Milo Đukanović izabran je 1991. za predsjednika Vlade Republike Crne Gore. Time je zvanično, sa tek napunjenih 29 godina, postao najmlađi premijer u Evropi.
Istraživanje: Milo (i dalje) najpopularniji političar!
Za vrijeme AB revolucije, jednom prilikom poručio je rukovodstvu Saveza komunista: “Vi tu nijeste da biste bili jeftini, nego da biste bili uspješni”, i tada je navodno i dobio nadimak "Milo Britva".
Kontradiktorno njegovom kasnijem djelovanju, u prvoj godini obavljanja premijerske funkcije podržao je jugoslovensku vojnu akciju u Hrvatskoj, dozvolivši crnogorskim jedinicama učešće u opsadi i bombardovanju Dubrovnika. Između ostalog, ostaće upamćena njegova izjava da je šah zamrzio zbog hrvatske šahovnice.
"Te izjave, uključujući i tu koju ste pomenuli je zaista apsolutno benigna u odnosu na mnoge druge izjave koje su se događale sa svih strana u tom vremenu i izjave koje su direktno pretendovale prema određenim prostorima", kazao je kasnije.
Nedugo zatim, 1996/1997. godine, Đukanović svoje političko djelovanje distancira od Slobodana Miloševića, čime dolazi do podjele DPS-a na dvije struje - jednu predvodi on, a drugu Momir Bulatović, koji ostaje vjeran tadašnjoj politici Beograda.
Rivalitet između Đukanovića i Bulatovića svoj epilog doživljava na predsjedničkim izborima u julu 1997. godine, kada tridesetpetogodišnji Đukanović odlukom tijesne većine nadvlađuje svog doskorašnjeg političkog saveznika.
Noć kad je Milo rekao NE Miloševiću
Predsjedničkom inaugracijom 15. januara 1998. godine, Đukanović polako preuzima kontrolu nad politikom i ekonomijom, udaljavajući se korak po korak od jugoslovenskih saveznih organa.
Njegov prvi predsjednički mandat trajao je do 2002. godine, prilikom čega je vještim plivanjem kroz političke procese u saveznoj državi, sa fokusom na NATO agresiju '99. godine, uspio da Crnu Goru izoluje od Miloševićevog režima.
Svoj pogled na tadašnju Jugoslaviju definitivno mijenja bojkotovanjem saveznih izbora septembra 2000, i politički kurs orijentiše ka independističkom, predvodivši grupaciju koja se zalagala za državno osamostaljenje Crne Gore.
Uprkos potpisivanju Beogradskog sporazuma u martu 2002. godine, kojim je osnovana državna zajednica Srbije i Crne Gore, Đukanović nastavlja da djeluje kao lider Bloka za nezavisnost Crne Gore, pritom obavljajući funkciju premijera od 2003. do maja 2006, kada je na referendumu izglasan konačan razvod od Srbije.
Istovremeno, do novembra 2006. pokrivo je funkciju ministra odbrane, a u februaru 2008. ponovo postaje predsjednik Vlade Crne Gore.
Iste godine, Crna Gora predaje kandidaturu za članstvo u Evropskoj uniji, a njegova vlada priznaje Kosovo kao nezavisnu državu, čime ponovo ubira međunarodne poene, dok Srbija i dio naroda u Crnoj Gori priznanje doživljavaju kao izdajnički čin.
Premijersku funkciju napušta dvije godine prije isteka mandata, ostavši pritom lider DPS-a.
U međuvremenu, Đukanović je postao i predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore, na čijem je čelu bio donedavno.
Osvojivši 45,6 odsto glasova na parlamentarnim izborima 2012, Đukanović ponovo postaje premijer.
Za vrijeme trajanja ovog mandata, sadašnji predsjednik pooštrava svoju retoriku u odnosu na Srbiju, insistirajući na osamostaljenju Crnogorske pravoslavne crkve i priznanju da je 1918, stvaranjem Jugoslavije, došlo do okupacije Crne Gore. Ovoj retorici ostao je dosljedan do danas.
Prije skoro četiri godine dolazi do protesta organizovanih od strane opozicionog Demokratskog fronta, sa zahtjevima da se Đukanović povuče sa vlasti.
Na parlamentarnim izborima 2016. godine DPS ponovo osvaja mandate, ali na čelu sa aktuelnim premijerom Duškom Markovićem. Đukanović se povlači sa funkcije, ostavši pritom, kao i prlikom povlačenja 2010, predsjednik DPS-a.
Na dan izbora, 16. oktobra, dva crnogorska, devet srpskih i dva ruska državljana optuženi su za pokušaj državnog udara i atentata na Đukanovića, što opozicija i kritičari karakterišu kao montirani proces.
Njegova desetogodišnja borba za ulazak Crne Gore u NATO savez ostvaruje uspjeh na ljeto 2017. Ostvarenjem ovog političkog cilja, odnosi sa Rusijom se pooštravaju, a Putinova administracija zabranjuje Đukanoviću ulazak u zemlju.
Godinu dana kasnije, na predsjedničkim izborima 14. aprila, on se vraća na političku scenu kao predsjednički kandidat DPS-a i ostvaruje pobjedu sa 53,9 odsto podrške.
Đukanović: Umjesto srpske provincije, lider Balkana
"Od opcije da budemo provincija proširene Srbije, koja nam se nudila kao alternativa na predsjedničkim izborima 1997. godine, Crna Gora je u međuvremenu postala ekonomski najrazvijenija zemlja na Zapadnom Balkanu, lider reformi i pregovora sa Evropskom unijom i izvjesno prva sledeća članica tog saveza", rekao je Đukanović prilikom inauguracije na Cetinju.
MONDO TV: Cetinjanka obožava Mila: On je gospodar Crne Gore!