Amerikanka koja je 70-ih godina došla u Srbiju praveći društvo drugarici, na prvi pogled zaljubila u jednog Ivana i riješila da ostane.
Ni NATO bombardovanje, ni odlazak ćerke i sina u inostranstvo, ni smrt muža, pa ni bolest nisu mogli Patrišu Anđelković da napusti Beograd.
"Sjećam se, taman sam se vratila iz Afrike u Francusku i prihvatila posao predavača francuskog, kad me je prijateljica zamolila da pođem s njom u Jugoslaviju gdje je trebalo da se uda za nekog Srbina. Taj odlazak je za mene bio presudan. Zaljubila sam se na prvi pogled u mog Ivana. Međutim, nedjelju dana kasnije morala sam da se vratim u Pariz. Srećom, Ivan je poslije mjesec dana došao po mene i mi smo odlučili da zajedno nastavimo život u Srbiji", rekla je Patriša za "Blic nedelje".
Ivan i Patriša su se vjenčali i ona je našla posao u Francuskom kulturnom centru u Beogradu. Rodila je Dejana 1978. godine, a Laru u oktobru 1979. godine. Poslije toga, zaposlila se na odjeljenju za izdavanje viza u ambasadi Brazila u Beogradu, da bi se konačno skrasila u internacionalnoj privatnoj školi na Dedinju.
Rođena je u predgrađu Harizburga, glavnog grada Pensilvanije SAD. Kad je imala trinaest godina preselila se s majkom u Los Anđeles.
"Satima sam sjedila na plaži pored okeana i najveći problem mi je bio koju ću haljinu obući za školu. U 16. smo svi dobili vozačke dozvole i stalno smo se vozikali. Prednost života u zapadnom Los Anđelesu je i to što su nam u školi stalno svirali čuveni Beach Boys".
U Los Anđelesu je Patriša dočekala i The Beatles i "Stonse". S "Bitlsima" se našla u istom bioskopu i preživjela histeriju koja ih je svuda pratila, a zbog benda The Rolling Stones je sa drugaricama dospjela na vrh čuvenog hotela "Ambasador".
"Noge su nam se tresle od uzbuđenja kad smo na bazenu vidjele Džegera i Kita Ričardsa", rekla je Patriša.
Studije francuskog odvele su je preko okeana. Tri godine je radila u Francuskoj, gdje je uživala u hrani, vinu, ljudima, zvucima harmonike. Nakon toga otišla je u Kamerun, gdje je predavala engleski šest mjeseci. Pošto joj život u Africi nije prijao, vratila se u Pariz, a zatim otputovala u Srbiju, gdje živi i danas.
NATO bombardovanje Patriša je s mužem dočekala u stanu na Novom Beogradu. Djeca su već godinama bila na studijama u inostranstvu.
"Nije mi padalo na pamet da se kao građanin SAD evakuišem preko Američke ambasade. Umjesto toga otišla sam u šetnju s drugaricom po centru Beograda. Kada je bomba pala na novobeogradsku toplanu koja se nalazi preko puta našeg stana, mislila sam da su pogodili automobile na obližnjem parkingu i da je naša zgrada počela da gori. Bilo je teških dana. Po boji benzina u plastičnim flašama smo znali gdje je prodavac išao u nabavku. Na pijaci su mi uvijek davali jaje ili voćku više kada bi čuli da sam Amerikanka. U zgradi smo igrali srpski rulet koji se sastojao od vožnje liftom po zgradi jer je struja nestajala svakog momenta. Preko beogradskih mostova obarala sam rekorde u brzoj vožnji. Svo vrijeme bombardovanja sam prijateljima slala elektronsku poštu i to sve skupila u knjigu 'Pisma iz Beograda', koju sam sama štampala".
Obožava da sluša Bajagu, a jedino na šta se nikad nije navikla, kako kaže, jeste guranje u redovima u pošti, nepoštovanje saobraćajnih propisa, buka i to da i najmanji problem u Srbiji može da se riješi samo uz vezu.
Početkom 2005. ljekari Kliničkog centra u Beogradu dijagnostikovali su Patriši rak limfnih žlijezda. Odlučila je da život povjeri ljekarima Hematološkog instituta Kliničkog centra Srbije. Naravno, terapije je provjeravala i ćerka Lara koja je radi u SAD kao farmaceut.
"Muž mi je iznenada umro prije nekoliko godina, ali sam ja odlučila da nastavim da živim u Beogradu. Ćerka Lara živi u Americi, nedavno se udala, a vjenčanje je bilo u Srbiji. Dejan je građevinski inženjer. Odličan je teniser i ostavio je posao u SAD. Živi i radi ovdje, gdje mu je i duša".
(MONDO, foto - "Blic")