Zakon o zaradama u javnom sektoru donijet je uz koordinaciju Ministarstva finansija, i aktivno učešće svih vladinih sektora, pa i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), saopštio je Radoje Žugić.
„O tome svjedoči mišljenje tog ministarstva od 12. februara 2015.godine potpisanog od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova“, navodi se u autorskom tekstu Žugića dostavljenom medijima, povodom učestalih komentara u dijelu javnih finansija koji predstavljaju pokušaj obezvrjeđivanja ogromnog truda, odgovornosti i vidljivih rezultata Ministarstva finansija.
Žugić kaže da je Zakon prošao i javnu raspravu, a primjedbe MUP-a su se odnosile na članove 17, 18 i 19, koji govore o dodacima za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima, specijalnim dodacima i najvišem iznosu dodatka na osnovnu zaradu. „Takođe su se odnosile i na član 22 koji je predvidio raspoređivanje u grupe poslova, i član 50 o stupanju na snagu zakona“.
Druga grupa primjedbi odnosi se, kaže on, na neprimjenljivost zakona kod lokalnih samouprava, odnosno na član 23 – utvrđenje zarada u lokalnom sektoru.
„Član 23 odnosi se na zarade u lokalnom sektoru u okviru grupe poslova C i D, i koeficijenti se utvrđuju aktom nadležnog organa lokalne samouprave uz prethodnu saglasnost Ministarstva finansija, pri čemu je u stavu 2 utvrđen limit preko koga zarade ne mogu ići – gornji limit, dok manje mogu biti, a ukoliko je zbog prevelikog broja zaposlenih – tehnološkog viška u pojedinim opštinama došlo do toga da su zarade manje, to nije problem neprimjenljivosti zakona, već rješavanje tehnološkog viška“, kazao je Žugić.
Evidentno je, ističe on, da samo jedna opština ima „problema“ sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru, dok ga sve ostale primjenjuju.
Prema njegovim riječima, što se tiče javnog servisa, nezavisnost se ni u kom slučaju ne može odnosi na zarade, što je iz Ministarstva finansija ranije jasno predočeno menadžmentu javnog servisa. „Do sada je Ministarstvo finansija riješilo sve probleme javnog servisa koji su se odnosili na: dugovanja, tekuće poslovanje, razvojnu komponentu u kapitalnom budžetu“.
„Primjedbe vezane za privredna društva, koja posluju pozitivno i nijesu zadužena, ne ulaze u kontekst ovog zakona, budući da ne mogu uticati na finansijsku i makroekonomsku stabilnost“, navodi Žugić.
Nedostatak sredstava za zdravstvo je, kaže on, posledica legalizacije prethodnog stanja povećanja zarada u 2012. i 2014.godine izvršenog od Fonda zdravstvenog osiguranja kojim je tada rukovodio jedinstveni SDP, u iznosu od 49 EUR po zaposlenom i on iznosi na godišnjem nivou nešto preko četiri miliona EUR.
„Najveći nedostatak sredstava svakako jeste kroz Zakon o socijalnoj zaštiti za majke sa troje ili više djece planiran budžetom u znatno manjem iznosu, a procjene govore da će prekoračenje biti višestruko veće. Okvirno godišnji trošak po ovom osnovu iznosi 65 miliona EUR“, rekao je Žugić.
On ističe da su ovo ključni razlozi za rebalans budžeta uz pominjano novo zapošljavanje. „Rad i radni odnosi su u Ministarstvu finansija upravo u nadležnosti SDP-a“, kazao je Žugić.