Upoređivanje četiri različite vrste sićušnih planktona pokazalo je da oni zaista uspješno obavljaju jedinstven posao
Jednoćelijski morski organizmi fitoplanktoni imaju efikasan genomom koji im omogućava da se ponašaju kao ploveći solarni paneli za sakupljanje sunčevih zraka.
Upoređivanje četiri različite vrste sićušnih planktona pokazalo je da oni zaista uspješno obavljaju jedinstven posao: sakupljaju sunčevu svjetlost i pretvaraju je u hranu - uz pomoć samo nekoliko gena.
Razumijevanje kako oni to rade moglo bi da omogući ljudima da jednog dana bolje koriste sunčevu svjetlost kao izvor energije i čak im pomogne u borbi protiv globalnog zagrijavanja.
"To nas upućuje da precizno shvatimo kako, sa jedva 2.000 gena, ova mala jednoćelijska stvorenja pretvaraju sunčevu energiju u živu biomasu koja predstavlja osnovni element života", izjavila je biolog mora Seli Čisholm iz Instituta za tehnologiju u Mašačusetsu.
Tri naučnička tima u SAD, Francuskoj i Izraelu rezultate svojih istraživanja objavili su u zajedničkom Internet izdanju časopisa Priroda i naučne rasprave američke Nacionalne akademije za nauku. Oni su istraživali na tri vrste planktona pod imenom "prohlorokokus" i jedne koja je vrlo bliska vrsti po imenu "sinehokokus".
"Ove ćelije nisu neka ezoterična majušna stvorenja, ona dominiraju okeanima i u litru morske vode, na primjer, nalazi se najmanje 100 miliona prohlorokokusa", rekla je Seli Čisholm.
Oni stvaraju bazu za lanac ishrane time što obezbjeđuju hranu za veće životinje.
Oni takođe ubrizgavaju gotovo dvije trećine ugljendioksida u okean tako što ovaj gas uzimaju iz atmosfere i koriste ga za stvaranje sopstvenih malih ćelija. Oni, takođe, kroz takav proces proizvode i ogromne količine kiseonika.
"Sav život na Zemlji podjednako zavisi i od fotosinteze koja se događa u okeanima na našoj planeti", smatra Donald Brajant sa katedre za biohemiju i molekularnu biologiju na državnom univerzitetu Pensilvanije.
Međutim, ti organizmi su više nego sićušni.
"Stotine ovih organizama mogu se smjestiti po obimu vlati ljudske kose, ali oni se razmnožavaju u takvom broju da, iako tako mali, čine 50 odsto fotosintetske biomase u okeanima", ističe Gabrijela Rokap, profesor okeanografije na univerzitetu Vašington.
Pod mikroskopom oni izgledaju vrlo slično, ali istraživanja su pokazala da se genetski izuzetno razlikuju. Naučnici shvataju da otkrića genetskih razlika kod planktona i njihovo upoređivanje može u velikoj mjeri dati odgovor na nepoznanicu - kako čine ono što čine?
"Mi još ne znamo kako zapravo funkcioniše najmanje polovina gena tih sićušnih organizama", naglasila je profesorka Čisholm.
Jedno od otkrića koja bi mogla da pruže poređenja funkcionisanja je da pomogne naučnicima da precizno ustanove koji su geni odgovorni za fotosintezu, za proces koji svjetlosnu energiju pretvara u biomasu.
"S potpunom spoznajom djelovanja genoma, dobijamo neku vrstu 'sirove liste djelova' koji su neophodni u istraživanju mehanizma fotosinteze, ali i drugih važnih procesa", smatra Rejmond Orbah, direktor za naučna istraživanja u američkom ministarstvu energetike koje je učestvovalo u finansiranju istraživanja planktona.
(FoNet)