Dobro je da je Andrija Mandić konačno otvoreno priznao da je djelovanje DF-a zasnovano na tzv. "deklaraciji o pomirenju“, čiji su autori vlasnici medijskog konzorcijuma Vijesti, kazao je poslanik DPS-a Obrad Mišo Stanišić.
"Nova srpska demokratija je nacionalne interese uklopila u jedno šire gledište gdje postoje dodirne tačke i srpske i crnogorske strane koju je u političkoj ravni predstavljao PzP. Naše parcijalne ciljeve vezali smo za neke više interese i formirali politički savez Demokratski front čiji je osnovni zadatak da donese slobodu, pravdu i izvjesniju ekonomsku budućnost ovoj posvađanoj i opljačkanoj zemlji", istakao je Mandić, član Predsjedništva Demokratskog fronta.
Stanišić navodi da Mandić ne objašnjava koga to on i vlasnici Vijesti hoće da pomire. Prije nego što se upusti u opasne političke kalkulacije, Mandić bi, ističe on, trebalo da zna da Crna Gora nije u posljednjih nekoliko decenija bila poprište bilo kakvih sukoba koji bi zahtijevali "pomirenje“, te da u ovoj državi kao ravnopravni građani žive, pored Crnogoraca i Srba, i Albanci, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i mnogi drugi narodi.
Prema njegovim riječima, Mandić ne priznaje da u Crnoj Gori živi čak 80 odsto građani koji ne podržavaju politiku DF-a.
"Mandić je u intervjuu Danu, vjerovatno nesvjesno, priznao da je cilj DF-a rušenje demokratije u Crnoj Gori. Treba biti ili politički manipulant ili gotovo potpuno politički nepismen, pa procese kroz koje su krajem 80-ih godina prošlog vijeka prošle sve države Istočne Evrope, nazvati "dolazak sa ulice na vlast“. Ako Mandić zna neki drugi način kako su države Istočnog bloka mogle iz jednopartizma i diktatura da pređu u višepartizam i demokratiju, treba da zamijeni Vaclava Havela i njegove istočnoevropske saborce na mjestu koje im je zasluženo pripalo u istoriji. Uostalom, zahvaljujući upravo tim procesima, danas Andrija Mandić ima priliku da učestvuje u političkom životu, daje intervjue u kojima će omalovažavati čitav jedan istorijski ciklus ili da sa javne govornice poziva investitore da ne ulažu u Crnu Goru. I kada se već poziva na novokomponovane poslovice o „dolascima i odlascima na vlast sa ulice“, treba da zna da i oni koji bi se usudili na takav korak takođe sjutra mogu biti smijenjeni na isti način. Ako već legitimiše takav proces, mora biti spreman i na posljedice takvog djelovanja“, naglasio je Stanišić.
Opasno daleko zalazeći u političku manipulaciju, lider Nove obnovu crnogorske nezavisnosti 21. maja 2006. godine naziva „proglašenjem nezavisnosti“,
On dodaje da lider Nove srpke demokratije NOVA pokušava da od referendumskih dostignuća koja su zadivila svijet napravi nekakav usputni, jednostrani politički potez.
"Takve, navodno slučajne opaske postaju sve češća praksa u izjavama čelnih ljudi DF-a, što u krajnjoj liniji potpuno demistifikuje njihove političke ciljeve. Mandić je ostao dužan da crnogorskoj javnosti objasni, kao lojalan građanin i visoki predstavnik zakonodavne vlasti, ko su ti „neprijatelji po čijem nalogu radi Milo Đukanović“ i kako je moguće da „zapadne demokratske države podržavaju kriminalizovani režim“ u bilo kojoj državi“, istakao je Stanišić.
Ako Mandić i DF u državama razvijene demokratije i ekonomije vide neprijatelje i podršku bilo kakvoj vrsti kriminala, a ne relevantne partnere uz čiju pomoć će Crna Gora dostizati nove standarde i kvalitet, onda bi, smatra Stanišić, trebalo ozbiljno da preispita sistem političkih vrijednosti za koje se zalaže.
"Bez obzira na svu dobru volju, mi mu u tome ne možemo pomoći. Nakon ovog intervjua, sasvim je jasno da je Andrija Mandić, sa ograničenim političkim kapacitetima, nakon dvogodišnjeg medijskog marginalizovanja, bio toliko iskren da prizna da je protiv demokratije i demokratskih institucija, protiv evropskih i NATO integracija, protiv svih civilizacijskih dostignuća razvijenog svijeta i protiv svega onoga čemu teže i za što se zalažu građani Crne Gore“, zaključio je Stanišić.