Sklonište u Dobanovcima koje može da izrdži nuklearni udar, samo je mit, piše "Politika"
Jedini podzemni objekat koji postoji u Dobanovcima jeste bunar za pijaću vodu, sve ostalo što se pričalo i objavljivalo u sferi je imaginacije i poluistina. Evo, sve što vidite možete da obiđete i fotografišete. A vi ste inače prvi novinari koji su poslednjih nekoliko godina ušli ovdje, ako se izuzme članak objavljen u jednom stručnom časopisu o lovu.
Domaćini "Politike" u rezidencijalnom objektu Dobanovci – komandant Garde brigadni general Goran Radovanović, potpukovnik Čeda Rajković, pomoćnik komandanta za rezidencijalne objekte i upravnik lovišta potpukovnik Zoran Ilić, na svako pominjanje podzemnog skloništa koje navodno može da izdrži nuklearni udar, sa osmjehom odmahuju rukama.
Oni kažu da je tačno da je ovdje svojevremeno često boravio bivši predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i dovodio goste, „to danas nije nikakva tajna”, ali da precizni podaci o tome ko je sve ulazio u Dobanovački zabran – ne postoje.
"Za Karađorđevo o tome postoje podaci, a ova istorijska strana Dobanovaca je nepoznata, jer je tokom 1999. godine bombardovan glavni objekat, takovana nova vila, za koju sam čuo da je bila jako lijepa i u kojoj se, pretpostavljamo, nalazila i ta dokumentacija", kaže general Radovanović.
Iako je lovište izgrađeno još 1920. godine, u vrijeme dinastije Karađorđević, fama oko Dobanovaca započeta je u vrijeme Josipa Broza, kada su, kažu, ovdje vođeni povjerljivi razgovori sa gostima iz svijeta. Mjesto je zaštićeno, omogućava diskreciju, opasano je stoljetnom šumom... Budući da je aerodrom udaljen samo 14 kilometara, gost je mogao da dođe, obavi razgovor i ode a da javnost za to i ne sazna.
Put ka rezidencijalnom objektu Dobanovci, kojim gazduje Ministarstvo odbrane preko Garde Vojske Srbije, danas je prazan. Iako smo očekivali da nam put prepriječi neka srna, to se nije dogodilo. Obično izlaze rano ujutro. U glavnom objektu zatičemo veliko spremanje: sređuje se drvenarija, kosi trava ispred ulaza... Kako saznajemo, o površini od 578 hektara brine 25 lica, a nekada i manje.
"Nemate u Evropi ovakav objekat i lovište u neposrednoj blizini velegrada i šteta je što se više ne koristi. Posebne pogodnosti su blizina auto puta Beograd – Zagreb, aerodroma i samog glavnog grada Srbije", priča general Radovanović. Danas ovdje više ne zalaze „visoki gosti”, a naglasak je na lovnom turizmu.
"U poslednjih pet godina, u lov se dolazi isključivo u komercijalne svrhe. Niko nije došao a da lov nije naplaćen, niti je bilo ko od sadašnje političke ili vojne garniture zahtijevao da na bilo koji način zloupotrijebi ovaj objekat. Garda, Vojska, Ministarstvo odbrane i budžet Srbije od toga imaju samo koristi. Ovdje je visokotrofejna divljač, postoji cjenovnik, tačno se zna koliko košta organizacija lova i koliko vrijedi ako hoćete da upucate jelena i to su ogromne cifre", ističe general Radovanović.
Jedini besplatni lov koji se ovdje organizuje jeste selektivni odstrijel, kada stručnjaci određuju šta će se odstrijeliti, a šta ostaviti za uzgajanje.
Ovaj objekat, namijenjen za pružanje reprezentativnih usluga najvećim vojnim i državnim zvaničnicima i njihovim gostima, na svom posjedu ima najtrofejniju divljač u Srbiji. Ovdje je odstrijeljen jelen lopatar koji je i danas prvi na listi kapitalaca.
"Ovo je nekada bilo lovište zatvorenog tipa, a danas se pružaju usluge domaćim i stranim lovcima preko ovlašćene agencije. Domaćih lovaca je više, godišnje od 30 do 40 njih lovi. Svako ko se prijavi može da dođe i lovi pod određenim uslovima", objašnjava potpukovnik Rajković, dodajući da je najbrojniji jelen lopatar. Ima i muflona, divljih svinja i srna...
Dobanovački zabran je najvećim dijelom pod hrastovom, bagremovom i jasenovom šumom, a ima i bresta. Tu je i jezero kao dio kanala Galovica. Napravljena su i dva bunara jer nema gradskog vodovoda. Od kada je 1999. godine srušena nova vila, u ovom dijelu postoje samo dva objekta u koje mogu da se smjeste, recimo, dvije porodice.
Potpukovnik Rajković dodaje da je svima poznato da je ovde obezbeđenje jako i zato je bilo samo nekoliko slučajeva ulaska. „Nije ovdje problem krivolov nego drvo za grijanje. Imamo dobre odnose sa policijskim stanicama u Surčinu i Zemunu”, objašnjavaju naši sagovornici.
A u ličnoj karti Dobanovačkog zabrana upisano je da je 1920. ovdje napravljena dvorska fazanerija i da su prvi fazani bili dar predsjednika Čehoslovačke Republike. Uz fazane, visoki gosti lovili su i zečeve, srne, lisica, divlje mačke... Tekst objavljen u „Lovačkim novinama” iz 1937. godine donosi i fotografije kraljice Marije, kralja Petra Drugog, rumunskog kralja Karola i rumunskog prestolonaslednika Mihajla, tokom prvog diplomatskog lova koji je organizovan u Srbiji.
"Ako je sve ovo 1937. godine bilo perspektivno za državu, vjerovatno može da bude i danas. Mi upravljamo onim što imamo na najvišem nivou. Objekat se održava, a samo u poslednjih godinu dana povećan je broj divljači za skoro 50 odsto. Ogradu koja vrijedi četiri miliona dinara na tržištu, uradili smo sopstvenim sredstvima 10 puta jevtinije i to je primjer kako vojska posluje", kaže general Radovanović, dodajući da ovdje postoje svi uslovi da se izgradi jedan zaista reprezentativni objekat koji će biti u funkciji svih državnih organa.
(MONDO)