Baš na dan 23. april, prije tačno 490 godina, diktirao je, u Majuru Lise, Leonadro da Vinči u pero kraljevskom bilježniku Gijomu Borou, svoj testament
On je testamentom omiljenom učeniku Frančesku Melziju ostavio svoje knjige, četke, zapise, blokove, dokumenta i instrumente, a sluškinji Maturini dobro očuvan kaput.
Nekoliko dana kasnije, 2. maja, Leonardo je ovdje i umro, u 67. godini. Sahranjen je, po sopstvenoj želji, u crkvi Sveti Florenten u Amboazu, pišu "Novosti".
Crkva danas ne postoji, a njegov grob je prebačen u kraljevski dvorac Amboaz, gdje se i sada nalazi.
Pet stotina metara dalje, u Majuru Lise, tamo gdje je na poziv francuskog kralja Fransoa Prvog proveo tri poslednje godine svog života, napravljen je muzej u kojem su prvi put u prirodnoj veličini realizovani mnogi nacrti ovog srednjovjekovnog i multidisciplinarnog genija.
U Majuru Lise, kući od ružičaste cigle iz 1471. godine, koja se tada zvala Dvor Klu, renovirane 1960, predstavljeno je, u prirodnoj veličini 40 Leonardovih inovacija, među kojima tenk, bicikl i helikopter.
"Ljudi najčešće pitaju da li su to originalni Leonardovi radovi. Zaboravljaju da je veliki majstor samo pravio nacrte. Sve ovo je kasnije napravljeno po njegovim zamislima", kažu za "Novosti" mladi kustosi Sabrina i Frederik.
Oni ističu da Majur Lise dnevno obiđe i po hiljadu znatiželjnika. Posjetioci mogu da vide Leonardovu sobu u originalnoj verziji, veliku renesansnu salu gdje je primao zvaničnike i kralja, kuhinju, radni kabinet... U podrumu su postavljeni izumi i zapisi.
Od prošlog juna, u parku su, na površini od jednog hektara, realizovani njegovi radovi iz botanike, geologije i kretanja vode, a postavka je posvećena atmosferi koja je Leonarda inspirisala za njegove slike.
U ovom muzeju na otvorenom su vodene, divlje, dekorativne ili ljekovite biljke, šumeći izvori i maglovita isparenja. U parku je tridesetak vrsta drveta, biljaka i cvjetova koje je Leonardo crtao i izučavao - krin, ljubičica, zmijsko grožđe, ciklama, lovor, žuka...
U parku je postavljeno 15 maketa Leonardovih nacrta, poput dvadeset metara dugog drvenog mosta na dva sprata, koji je osmislio kao rješenje poslije epidemije kuge, da se ljudi i prevoznici otpada i životinja ne bi srijetali.
"Ne mogu da shvatim da je sve to moglo da nastane u jednoj glavi, u ono doba" čudi se, dok razgleda "helikopter", Fransoa, jedan od posjetilaca, imenjak kralja koji je Leonarda doveo u Francusku.
Fransoa Prvi je bio opčinjen mogućnostima čovjeka čiji su projekti modernih mašina "požurili" nekoliko vjekova u odnosu na realnost.
Izmislio je, između ostalog, i leteću mašinu kao preteču aviona, deltaplan, podmornicu, automobil, mašinu za mjerenje elastičnosti, skafander, "lepezasto pucanje", odnosno mitraljez, top na paru, hidrauličnu pumpu, padobran, metrički brojač, brod s točkom zamajcem, brodsku školjku s dvostrukim dnom, mašinu za pravljenje drvenih šrafova, krilca za đulad, zamislio je teleskop sto godina prije Galileja, a dizajnirao je čak i robota koji je mogao da maše rukama i otvara usta!
Nije ni čudo što mu je, onda, kao mecena renesansnih umjetnika, Fransoa Prvi, dajući mu ključeve dvora i 10.000 zlatnih dukata penzije rekao: "Radi šta ti je volja!"
Leonardo je, iz ljubavi prema životinjama, bio vegetarijanac, a ptice u kavezima je kupovao ne samo da bi posmatrao njihov let, nego i da bi ih puštao na slobodu.
Pisao je lijevom rukom, zdesna nalijevo, kao u ogledalu, da mu se ne bi razmazalo mastilo. Zbog toga, ali i zato što je radio nedeljom i ni jednom u svojim bilješkama nije spomenuo boga, crkva je njegovu dušu smatrala izgubljenom.
Secirao je leševe kriminalaca u velikoj diskreciji od inkvizicije da bi slikao ljudsku anatomiju. Postoje, čak, pretpostavke da ga je crkva ipak poštovala zbog velikog znanja, pa ga nije mnogo ometala u radovima. Usuđivao se zato i da papu plaši srebrno obojenim gušterom.
(MONDO)