Povičete li "dotore" u bilo kom italijanskom bioskopu ili na ulici bilo kog grada, nastaće pravi stampedo, jer gotovo svakii Italijan je - "dottore"
Povičete li "dotore" u bilo kom italijanskom bioskopu ili čak na ulici bilo kog grada, nastaće pravi stampedo, jer gotovo svaki odrasli Italijan je - "dottore".
To važi i za "profesore", za "maestro" ili za bilo koju počasnu titulu.
Bogatstvo titula u Italiji ovih dana proširio je i jedan sud presudom da čak i oni koji su završili neku od trogodišnjih viših škola, a ne univerzitetske četiri, imaju pravo da sebi dopišu titulu "dottore".
Prava poplava "titularnih doktora" među stanovništvom dospjela je na naslovne strane listova i u udarne programe elektronskih medija.
"Titula, vjekovni san miliona majki, tajna žudnja onih koji su napustili fakultete, biće sada ispunjeni s nevjerovatnom galantnošću", konstatuje se u kolumni milanskog lista "Korijere dela sera".
Kolumnista lista, inače dugogodišnji dopisnik lista iz SAD i Engleske, posmatrao je godinama svoje zemljake sa "psihološke distance" i tvrdi da je jagma Italijana za titulama i zvanjima posledica vjekovnog života pod stranom dominacijom.
"Imperator, vicekralj, sve te sočne titule su bile Italijanima uskraćene i prava pomama za titulama i lažnim zvanjima je neka vrsta izlječenja od zapostavljenosti", ocjennjuje kolumnista Serđo Severnjini.
"U SAD, novac i moć da se nešto kupi su vrlo važni. Vjerovali ili ne , Italijani nisu baš najvještiji u tome. Ako imate nekakvu platu i lijepo zvanje, ljudi su uvjereni da ste srećni", misli on.
Titule ipak mogu biti i osjetljiv biznis.Zatražite li da razgovarate s "doktorom", može da vam se desi neprijatnost da vam recepcionar odbrusi da dotična osoba nije "dottore" već "profesore". Titula "profesor" pripada nastavnicima u srednjoj školi dok uz učiteljice i učitelje u osnovnoj školi ide titula "maestra" ili "maestro".
Ovu situaciju ne treba brkati s činjenicom da se titula "maestro" obavezno dodaje uz ime svakoga ko se bavi muzikom - od dirigenta do petog violiniste.
Na vebsajtu o Milanu poznatog britanskog nedjeljnika "Ekonomist", strancima se savjetuje najbezbjedniji način da izbegnu zabunu oko titula i svakog sagovornika u biznisu oslovljavaju sa "dottore" ili "dottoressa", ako ne znaju stvarno zanimanje ili zvanje sagovornika.
"To je način da pokažete puno poštovanje", kaže profesor sociologije Stela Anjoli, koja pominje da su neki od njenih studenata trogodišnjeg univerziteta Sapienca u Rimu bili šokirani što, poslije diplomiranja, nisu zvanično postali "dottore" i "dottoressa".
"Ne mogu nekoga ko dođe na jutarnju kafu da pozdravim sa “Dobro jutro mehaničaru" iako on to jeste. Ali ako ga svaki put kad uđe oslovite sa 'dottore' a damu koja predaje u obližnjoj školi sa 'professoressa', sasvim sigurno ćete dobiti bogatu napojnicu", tvrdi Remo Beluči, vlasnik Beluči bara, koji Rimljanima pune 43 godine kuva kafu.
Administrativni sud koji je odlučio da se i poslije "skraćenog", trogodišnjeg školovanja može koristiti titula "dottore", svjestan je problema da se razlikuju "skraćeni" od "dugačkih doktora".
On je, takode, presudio da nosioci "dugačke diplome" mogu kortistiti titulu "doktor-istraživač" ili "doktor profesor", dok oni sa "skraćenom doplomom" mogu upotrebljavati skromniju titulu "dottore".
A za divno čudo, diplomiranim medicinarima, koji su na studijama proveli punih šet godina, sljeduje obično "dottore".
Pisane forme obraćanja su još složenije. U korespondenciji koja se kreće od običnih poziva do podsjećanja da treba platiti komunalije, titulama prethode prilozi kao što su "egregio" (cenjeni, poštovanja dostojni, izuzetni) i superlativi poput "Illustrissimo Dottore Rossi" (izuzetno poštovani doktore Rosi).
"Magnifico" (veličanstveni) zvuči gromko, ali se može primijeniti samo na rektora univerziteta.
(FoNet)