Planeta Jupiter se, po svoj prilici, može smatrati "kanibalom" jer postoje dokazi da je "proždirao svoje najranije mjesece - satelite"
Planeta Jupiter se, po svoj prilici, može smatrati "kanibalom" jer postoje dokazi da je "proždirao svoje najranije mjesece - satelite".
Zbog toga astronomi procjenjuju da su četiri njegova preostala mjeseca koje je otkrio Galilej i koji kruže oko "šarene planete", zapravo posljednji "preživjeli" od najmanje pet generacija mjeseca koji su nekada kružili oko gasovitog džina.
"Sve druge satelite, a moguće da ih je bilo 20 ili više, planeta je 'proždrala' u najranijim danima solarnog sistema" - tvrdi Robin Kanup, astrofizičarka iz Istraživačkog instituta jugozapada u Boulderu, u državi Kolorado.
Četiri "galilejska mjeseca" odigrali su ključnu ulogu u istoriji nauke - Galilej ih je otkrio prije 400 godina i time obezbijedio nepobitne dokaze da se sva nebeska tijela ne okreću oko Zemlje. Ali sve doskora, niko nije pretpostavljao da je Jupiter imao mnogo više mjeseca-satelita.
Astronomi su već izvjesno vrijeme bili suočeni sa misterijom koju je stvorila kompjuterska simulacija mogućeg načina na koji su stvoreni Jupiter i njegovi mjeseci - podsjetila je Kanupova.
Ovi modeli pokazivali su da je disk oko planete, koga formiraju krhotine od nekih ranijih eksplozija i od kojih su sačinjeni mjeseci, iznosio nekoliko desetina procenata mase džinovske planete. A, tvrde astronomi, bila su dovoljna samo dva odsto mase da bi se formirali mjeseci kakve mi danas poznajemo.
Sada su Kanupova i njen kolega Vilijam Vord uvjereni da znaju zašto. Takozvana "ekstra masa" može se objasniti pod uslovom da su drugi mjeseci bili formirani dok je disk od krhotina još bio prisutan.
"Ključni proces je, zbog toga, bila interakcija između narastajućih mjeseca i materijala u disku koji je još uvjek 'uplovljavao' iz sunčevog sistema. A ova interakcija je, najvjerovatnije, primorala najranije mjesece da se po spiralnoj putanji kreću ka Jupiteru i da na kraju - budu 'proždrani' - smatra Robin Kanup.
Ovim bi mogla da se objasni i uočena diskrepanca u nekim ranijim simulacijama, podsjeća ona: dok je jedan "komplet" mjeseca bivao "pojeden", odmah je počinjao da se stvara novi.
"Najvjerovatnije je postojalo pet generacija mjeseca-satelita. Sadašnji Galilejevi mjeseci formirani su kad je materijal potisnut iz Sunčevog sistema prodro u disk od krhotina tako da su izbjegli tragičnu sudbinu svojih nesrećnih prethodnika koji su završili u - 'želucu' Jupitera", slikovito je situaciju objasnila Kanupova.
Ona i Vord smatraju da je u svakoj generaciji ukupna masa mjeseca bila istovetna ali je varirao njihov broj. "Uvjereni smo da se nešto slično dogodilo i oko Saturna jer je od posljednje generacije njegovih satelita ostao samo jedan - džinovski mjesec Titan", izjavila je Kanupova časopisu Nju sajentist.
Ovo bi moglo imati značajne implikacije na cjelokupan solarni sistem. Stjenovitim planetama je, vjerovatno, bilo neophodno na desetine miliona godina da se formiraju - stijena po stijena.
Proces je nastavljen još dugo nakon što je disk od krhotina oko Sunca "oduvan" tako da ove planete više nisu bile izložene riziku dok su se kretale po spiralnoj putanji.
Za razliku od toga, gasovita jezgra gasovitih džinova, poput Saturna i Jupitera, vrlo brzo kondenzuju solarne krhotine iz diska zahvaljujući "zgušnjavanju", nekoj vrsti "skupljanja" gasova. A to znači da su imale dovoljno vremena da stupe u interakciju sa krhotinama u disku.
Astrofizičar Džon Papaloizu sa Univerziteta u Kembridžu smatra da je potpuno zamislivo da je Sunce "progutalo" brojna gasovita jezgra - prije nego što se pojavila sadašnja stabilna konfiguracija sunčevog sistema.
(FoNet - na slici je ilustracija površine Jupiterovog mjeseca Io)