Sistem petominutnog "muvanja" potencijalnih ljubavnih partnera, takozvani "spid dejting", počeo je da, poslije Srbije, osvaja i Crnu Goru.
Sistem petominutnog "muvanja" potencijalnih ljubavnih partnera, takozvani "spid dejting", počeo je da, poslije Srbije, osvaja i Crnu Goru, pošto je prethodno osvojio i dobar dio ostatka svijeta.
Pristalice brzominutnog upoznavanja kažu da je riječ o nečemu što je znatno sigurnije od “net dejtinga” (upoznavanja preko interneta), gdje uvjek postoji opasnost da se iza pseudonima krije “neko ko ima ozbiljnih psihičkih problema”.
Mnogi se “spid dejtinga”, vjerovatno, sjećaju po sceni iz popularne američke serije “Seks i grad”, u kojoj jedna od junakinja (Miranda) pokušava da baš na taj način stekne novog partnera.
U svijetu uveliko postoji i "brzometno muvanje" za pripadnike istih polova.
Bilo kako bilo, lansiranjem “spid dejtinga” su razne agencije poput “Fortune” ili “Srca” ili, pak, davanje oglasa u rubrici “Lične vijesti”, definitivno otišle u istoriju.
“Muvanje na brzinu", tvrde, zasnovano je na naučnoj osnovi.
Da bi se neko nekome dopao dovoljno je, kažu psiholozi, samo pet minuta razgovora “oči u oči”. To je moguće zahvaljujući brzom reagovanju životinjskog dijela ljudskog mozga, čija osnovna funkcija je izbor partnera na osnovu genetskog poklapanja mirisa, izgleda i mimike.
“Muvanje na brzaka" su smislile virtuelne provodažije sa Zapada kao zamjenu za dugo, katkad mukotrpno udvaranje i zabavljanje kojima nisu skloni prezaposleni i stidljivi, ali ni oni koji nemaju nikakvog srama. Namijenjeno je i muškarcima i ženama, jednako starima kao i mladima.
Ima tu, kažu psiholozi, i onih koji u sebi nose teret veoma neprijatnog iskustva i trauma iz prošlosti.
Sve se završava zvukom zvona, nakon samo pet minuta predviđenog za razgovor plus jednog minuta pride da se zabilježe utisci.
Ipak, ono što ovom načinu upoznavanja objektivno nedostaje, jeste romantika. Zato onima koji se odluče na ovakav način traganja za ženom ili čovjekom svoga života treba sugerisati da dobro razmisle šta im je pravi cilj - flert, avantura, društvo za putovanje ili jednostavno ljubav.
Sve se odigrava u nekom za to unaprijed iznajmljenom i posebno uređenom prostoru.
Domaćini, koji osmišljavaju “spid dejtinge”, imaju svoje sajtove pa je dovoljno prijaviti se i uplatiti gotovo simobličnu članarinu koja podmiruje trošak za piće i grickalice.
U grupi je najčešće 10 muškara i 10 žena koji prilikom organizovanog susreta dobijaju bedževe s brojevima, bilježnice i olovke.
Djevojke sjede za stolovima, a muškarci se smjenjuju nakon svakih pet do šest minuta kružeći od jedne do druge - sve dok se krug ne zatvori, a to se događa u trenutku kad svih 10 muškaraca obave razgovor sa svih 10 žena.
Po završetku, svi daju domaćinu pripremljen spisak kandidata koji su na njih ostavili najjači utisak.
Ukoliko se kod nekog para brojevi poklope, organizator već sjutradan posreduje u razmjeni telefona ili mejlova. Sva odgovornost poslije toga je na paru koji se praktično sam izabrao.
Mnogi su imali sreće da odmah, već na prvom “muvanju”, upoznaju ženu ili čovjeka svojih snova, ali ima i onih kojima to nije pošlo za rukom ni poslije više pokušaja.
Statistika je pokazala da posjetioci “spid dejtinga” potiču iz raznih društvenih slojeva i zanimanja - od radnika i studenata do visokih intelektualaca.
Ne rijetko, na “brza muvanja” odlaze, posebno djevojke, u susjedne gradove kako bi se, za svaki slučaj, izbjegao susret s nekim poznatim - i eto bruke.
Na sastancima organizovanim na brzinu nije pravilo da se nađe neko s kim će se podijeliti čitav život.
Dobitak je i upoznati razne ljude, a posebno ako se iz tih susreta razvije prijateljstvo.
Statistika pokazuje da su muškarci uporniji jer žene, za razliku od muškaraca, odustaju ako u nekoliko pokušaja ne uspiju da nađu “pravog”.
(Tanjug)