Davnih pedesetih i šezdesetih godina za brinetom Jelenom Đorđević okretalo se i uzdisalo i staro i mlado...
Davnih pedesetih i šezdesetih godina, kada se punim plućima još moglo udahnuti staro Vranje, za brinetom Jelenom Đorđević okretalo se i uzdisalo i staro i mlado. U cvijetu mladosti bila je jedna od najljlepših Vranjanki, a ljepota je nije napuštala, tako da je 1974. godine, sa svojih 39 ljeta, postala umjetnička muza i jedna od legendi Borine varoši, prepoznatljive po pjesmi, čemeru, dertu i karasevdahu "koji se do Stambola čuje".
Poslije slučajnog poznanstva na veselju u Vranjskoj Banji sa poznatim pjevačem i kompozitorom Draganom Tokovićem, Đorđevićeva je postala čuvena - Lela Vranjanka. Zadivljen njenom ljepotom, kompozitor Toković napisao je i posvetio joj pjesmu koja je proslavila maga vranjske muzike Stanišu Stošića, piše "Blic".
Čak i u samom Vranju malo ko zna da je Lela Vranjanka današnja penzionerka ovdašnje Duvanske industrije Jelena Đorđević Numerka, koja u Sarajevskoj 18 živi sa suprugom Slobodanom Stošićem Žokanom, novinarom u penziji.
"Jednog jesenjeg dana 1974. godine moj dobar drugar pozvao me je da dođem u kafanu 'Kičer' u Vranjskoj Banji, gde je FK Dinamo organizovao oproštajno veče posvećeno treneru i jednoj od legendi beogradskog Partizana Zoranu Miladinoviću. Za stolom sam bila sa svojim društvom. Odjednom se pojavio nepoznati muškarac, koji je sjeo pored mene. Bio je jako učtiv, prijatan i pričljiv. Rekla sam mu da me zovu Lela. Dobacivali su mi poznanici da ga natjeram da pjeva, ali on to nije želio pravdajući se umorom. Poslije polučasovnog boravka u našem društvu otišao je za sto gdje se nalazio Miladinović i čelnici Dinama. Samo je rekao da je našem društvu ostao dužan", priča za "Blic" Jelena Đorđević.
U restoranu "Kičer" bilo je veselo, smjenjivale su se pjesme i čočeci. Lelino društvo primijetilo je da čovjek koji im je bio za stolom, a za kog će se ispostaviti da je muzičar DraganToković, često izlazi napolje. Sjutradan, predstavnici Dinama Zoran Miladinović i Dragan Toković došli su u Hercegovačku ulicu u Vranju, gdje je Jelena živela s ocem.
"Tek poslije nekoliko dana, moj drug iz KUD Sevdah pjevač Staniša Stošić pozvao me je telefonom i rekao mi da mu je Toković dao pjesmu 'Lela Vranjanka', koju je posvetio meni. Staniša mi je rekao da je jednu od najljepših vranjskih pjesama Toković napisao za vrijeme slavlja u Vranjskoj Banji i to na toalet-papiru. Oduševila sam se kada mi je Staniša pjesmu otpjevao preko telefona. Legenda vranjskog melosa Staniša Stošić rekao mi je kasnije da ga je pomenuta pjesma najviše proslavila i da je postala njegov zaštitni znak. I zaista, ovu pjesmu bolje od Staniše niko više ne može da otpjeva. U cijeloj ovoj priči zanimljivo je i to što sa Tokovićem nisam bila u ljubavnoj vezi i što se nikada više nismo vidjeli", priča Jelena.
Život nimalo nije mazio lijepu Vranjanku, koju je Amorova strijela pogodila u 17. godini, kada se udala za jednog učitelja iz Leskovca. U braku je bila od 1952. do 1957. godine, kada se raspao bračni čun.
Jelena više nije htjela da se udaje jer je odlučila da se brine o ostarjelom ocu Miti.
Ipak, prije nekoliko godina Jelena se ponovo udala. Lela Vranjanka još je vitalna i kadra da se uhvati u kolo, naročito kada iz etra čuje zanosnu ariju pjesme koja je njoj posvećana.
(MONDO/Foto: Blic)