"Sve što je kamera zabilježila, a moglo je na bilo koji način da kompromituje Tita, nikada nije ugledalo svjetlost dana", priča Kolarević
Prištinski univerzitet. Godina 1975. Drug Tito drži govor. Stane Dolanc mu neprestano nešto dobacuje. Strahuje da se Maršal ne izlane. Pudlice velikog vođe laju, on im dovikuje: „Marš! Bježi tamo! Dosta!“ Zatim nastavlja da priča kako Slovenci u Italiji treba da dobiju prava kao što ih imaju i Italijani kod nas. Njemu je italijanska vlada to obećala, ali je slaba, preslaba da to progura kroz parlament... Čim je to kazao, „desna ruka“ počinje da mu nešto šapuće. Tito djeluje zbunjeno. Kamera i to snima. „Šta, ovo ne može da ide? Maknite ovo sa vrpce!“ - dovikuje nekoliko puta kamermanu, koji je na drugom kraju sale. Kasno je shvatio da to što je rekao nije dobro za odnose sa Italijom.
Ovo je samo jedan od stotina snimaka koji se čuvaju u RTS-u sa natpisom iz tog vremena - „Strogi embargo“. Autor serijala „Priče iz bunkera“ Dragan Kolarević prepričao je jedan od detalja među morem neobjavljene arhive javnog servisa iz vremena socijalističkog samoupravljanja.
"Sve što je kamera zabilježila, a moglo je na bilo koji način da kompromituje Tita, nikada nije ugledalo svjetlost dana", priča Kolarević. "Ne samo što nije smio da ode 'škakljiv' snimak o bitnim političkim događanjima, nego ni onaj sa banalnim situacijama gdje Tito nije 'u svojoj veličini“.
Kolarević kaže da većina tih snimaka iz ove perspektive ni po čemu nisu strašni. Za mnoge sam se pitao zbog čega su bili zabranjeni", kaže Kolarević. "A, opet, kada se ti neobjavljeni snimci popakuju dobije se neka paralelna realnost, potpuno drugačija od tadašnje slike emitovane u medijima.
Mnoge Titove rečenice o kosovskim Albancima i odnosu Albanije i Jugoslavije bile su predskazujuće. Blag je bio prema Albaniji. Na neobjavljenim snimcima čuje se kako Tito ističe da je za stabilnost Balkana najvažnija stabilna Jugoslavija i stabilna Albanija.
Slično su prolazile i fotografije na kojima prvi čovek SFRJ nije bio dovoljno dostojanstven ili je djelovao previše - ovozemaljski.
Tako je odmah sklonjen snimak na kojem Jovanka Broz češlja Tita dok mu jesenji vetar na Brionima kvari frizuru. Živorad Žika Vučić, fotoreporter Tanjuga, koji je 27 godina „pratio“ Tita, napravio je taj negativ, ali nije smio da objavi sliku.
"Osim mene, na Brionima je tada bilo još desetine fotografa kojima ni na pamet nije palo da opale blicom", priča čuveni fotograf Žika. "Pitao sam Rašetu, Titovog ličnog fotografa, zašto ne slika simpatičnu scenu. Odgovorio mi je zaprepašćeno 'Jesi li lud, pa da ostanem bez posla'“.
Fotografija na kojoj Titu padaju naočare na stepenicama ispred Savezne, tada Narodne, skupštine, danas nikome ne bi bila posebno vrijedna. Te 1979. godine Žiki Vučiću strane novine nudile su ogromne sume novce za nju.
"Tada se već uveliko u zapadnim medijima pričalo da je Tito star, senilan, da ne vidi, ne čuje i da jedva stoji, da mu se bliži kraj", priča Vučić. "Smatrali su da je ova slika dokaz. Morao sam da lažem strane kolege da nisam slikao, a oni su mi uporno nudili blanko čekove za negativ. Ispričao sam urednici foto odjeljenja u Tanjugu šta sam uradio, a ona mi je naredila da uništim negativ. Nisam imao srca za to".
Gotovo ništa osim protokolarnih stvari nije se objavljivalo. A sigurno bi se tada mnogi radovali da vide kako se Tito i Jovanka vesele u opuštenoj atmosferi dok mu sestre Runaić pjevaju na uvce, a Tozovac sviri...
(MONDO/foto "Novosti")