Doktor Mohamed Jahja Muhsen iz sirijskog grada Alepa došao je u Bijelo Polje prvi put prije 25 godina.
Doktor Mohamed Jahja Muhsen (56) iz sirijskog grada Alepa došao je u Bijelo Polje prvi put prije 25 godina, napustio je Crnu Goru tokom ratnih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji, ali se nedavno vratio, riješen da u svojoj drugoj domovini zauvijek ostane, piše "Glas javnosti".
Životna priča ovog Sirijca "na trajnom radu" u Crnoj Gori ima zanimljiv početak. Prije oko 100 godina, u vrijeme kada se Bijelo Polje nalazilo u sastavu turske imperije, u tom mjestu službovao je oficir Askerske vojske Faik Kazandži, po nacionalnosti Čerkez.
Faik je posrednim putem saznao za ljepoticu Ilku, čije se ime pominjalo u jednoj pjesmi sevdalinki. I uprkos strogim islamskim propisima i običajima, Faik i Ilka su uspjeli da se upoznaju, jedno drugom dopadnu, vjenčaju se i dogovore da život nastave u Siriji.
U Faikov rodni grad Alep stigli su poslije njegovog sedam godina dugog službovanja u askerskoj vojsci. U braku su dobili šestoro djece, među kojima je i Meliha, majka bjelopoljskog doktora Jahja Muhsena.
"Ne pamtim, ali mi je majka pričala da je Šako, najstariji sin Ilkine sestre Munirke koja je ostala da živi u Bijelom Polju, 1956, kada sam imao četiri godine, uspio da iz Crne Gore dođe i u Alepu pronađe našu porodicu. To me je povuklo da nakon okončanja studija medicine, 1983. otputujem u uzvratnu posjetu", priča Jahja.
On kaže da ga je toplina dočeka koju su mu priredili Šako i njegova braća naprosto "zarobila", tako da je prihvatio njihov prijedlog da se nastani i zaposli u Bijelom Polju.
"Bez teškoća sam dobio posao ljekara u Medicinskom centru, a nakon završetka specijalizacije radno mjesto pedijatra, na kojem sam proveo sedam godina."
U Bijelom Polju Jahja je stekao prijatelje, proširio znanje jezika čije je osnove savladao tokom specijalizacije u Beogradu, oženio se Bjelopoljkom Sladijom i u braku dobio dvoje djece.
"Dogovorili smo se da trajno ostanemo u Bijelom Polju. Međutim, 1993. zbog ratnih i ekonomskih prilika u tadašnjoj Jugoslaviji, odlučili smo da privremeno otputujemo u Alep."
To privremeno je, međutim, potrajalo 15 godina. Jahja kaže da su u Alepu lijepo živjeli, da je uz platu u državnoj ustanovi zarađivao i od privatnog ljekarskog rada.
"U Alepu smo dobili sina Samija. Čerka Džihan je odličan student medicine, sin Kamal završio je osnovnu školu", priča Jahja i ističe da su sve troje djece naučili srpski jezik.
Crna Gora ga je i dalje "vukla", pa je zahvaljujući direktoru bjelopoljskog Doma zdravlja Svetozaru Ceroviću, koji je upamtio rad ovog Sirijca u nekadašnjem medicinskom centru, Jahja je prije dva mjeseca ponovo raspoređen na radno mjesto pedijatra.
(MONDO)