Izvor: MONDO
Podgorica, 23.10. - Na prvi pogled nevažno pitanje da li je “Kaspij” more ili jezero postalo je prilično bitno raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine kad su na njegove obale izašle nove samostalne države Kazahstan, Turkmenistan i Azerbajdžan. Nekako u isto vrijeme potvrđena su nagađanja o bogatim nalazištima nafte i plina u Kaspijskom bazenu, nakon čega je i svijet počeo puno pažljivije pratiti zbivanja u regiji.
O nazivu tog golemog jezera ili unutrasnjeg mora zavisi i njegov pravni status odnosno njegovo razgraničenje, a samim tim i podjela bogatih rezervi nafte i plina. Naime, ako je riječ o moru, države na njegovim obalama uz relativno uski pojas uz svoju obalu imaju pravo iskorištavati i zajednički dio mora. Ako se radi o jezeru, svaka država dobija svoj komad zavisno o dužini kopna.
Važno je to pitanje i za strane igrače koji bi rado profitirali od silnog bogatstva koje se skriva ispod površine bazena. Ako je Kaspij jezero, onda je to jezero zemalja u okruženju koje mogu zabraniti stranim kompanijama njegovo iskorištavanje. Ako je pak more, i stranci imaju pravo na eksploataciju.
Predsjednici Rusije, Kazahstana, Turkmenistana, Irana i Azerbajdžana pokušali su prošle nedelje, na sastanku na vrhu pet zemalja Kaspijskog mora ili jezera, još jednom riješiti pitanje razgraničenja. To im nije uspjelo niti ovaj put.
Prema sporazumima iz 1921. i 1940. godine, SSSR i Iran složili su se da je Kaspij jezero te su ga ravnopravno razdijelili. Problem nastaje raspadom Sovjetskog Saveza te izlaskom tri nove države na obale bazena. Rusija i Iran ostaju pri ranijim sporazumima, s čime se u početku slažu i bivše sovjetske republike. Ipak, 1998. godine Azerbajdžan se buni te traži podjelu podmorja na pet djelova čija veličina zavisi o dužini morske granice svake zemlje.
Sporazum koče i loši odnosi Turkmenistana i Azerbajdžana koji su posvađani baš zbog Kaspijskog bazena. Ipak, odnosi su se nešto poboljšali nakon što je novi predsjednik Turkmenistana zauzeo blaži stav prema Azerbajdžanu, a uz to i drugačije gleda na strane investicije u zemlji od svoga prethodnika.
Svako odugovlačenju Iranu odgovara jer će on najviše izgubiti nekom novom podjelom. Osim toga, on ne zavisi od tih izvora nafte čija eksploatacija zahtjeva najrazvijeniju tehnologiju.
Uz razgraničenje problem su i plinovodi te naftovodi koji bi što sigurnije i jeftinije prenijeli sva ta silna bogatstva na zapad. Naime, Sjedinjene Države i Evropska unija voljeli bi vidjeti plinovod koji bi zaobišao Rusiju.
Prije dvije godine, Sjedinjene Države su podržale izgradnju naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan koji transportuje naftu iz Kaspijskog jezera/mora do Sredozemlja, čime se zaobilaze i Rusija i Iran. Sjedinjene Države podržavaju izgradnju transkaspijskog plinovoda kojim bi Turkmenistan ispod Kaspijskog bazena slao plin u Azerbajdžan odakle bi on dalje išao u Europu.
Tome se značajno protivi Rusija koja tvrdi da bi takav plinovod katastrofalno uticao na okolinu. Iza njihove ekološke osvještenosti stoje svakako drzavni interesi i velika politička moć koju je Moskva stekla upravo zbog monopola na isporuke plina.
(Vjesnik/Mondo)