U donjem dijelu Menhetna, u nizu zgrada tipičnih za njujoršku arhitekturu, lako se uočavaju vrata sa natpisom uokvirenim bojom zlata - "Kafana".
U donjem dijelu Menhetna, Ist vilidžu, u nizu zgrada tipičnih za njujoršku arhitekturu, lako se uočavaju staklena vrata sa natpisom uokvirenim bojom zlata - "Kafana", piše "Blic".
Za većinu prolaznika čudna i vjerovatno jedina riječ u Njujorku napisana na ćirilici. Izgleda da je baš zato mnogima i interesantno da zavire unutra i u tipičnoj beogradskoj, boemskoj atmosferi probaju ćevape, gibanicu, karađorđevu šniclu, prebranac sa seljačkom kobasicom, miješano meso...
"Kafanu" je krajem maja ove godine otvorio Vladimir Ocokoljić, tridesetosmogodišnji Beograđanin, koji 18 godina živi i radi u Njujorku. Kada je završio srednju školu u Beogradu i vratio se iz vojske, konkurisao je na akademiji za dizajn.
To što je bio prvi ispod crte uopšte ga nije razočaralo, jer je tog ljeta planirao da posjeti majku, ali i da ostane u Njujorku, gdje je ona već imala svoj posao. Upisao je FIT (Fashion Institute of Technology), odsek za enterijer, gdje danas i radi kao profesor, ali i kao slobodni arhitekta.
Prvih godina u ovoj urbanoj džugli, Ocokoljić je radio kao barmen u mnogim njujorškim kafićima i restoranima, potom im je osmišljavao enterijer i, na kraju, otvorio i opremio svoju kafanu.
Gosti "Kafane" su pola nostalgični Srbi koji žive i rade u Njujorku, a pola znatiželjni Amerikanci koji prvi put uđu da istraže šta se krije iza ćiriličnog natpisa, a potom nastavljaju da dolaze zbog ukusnih srpskih jela.
Ocokoljić nije tipičan gazda koji iz stola u ćošku nadgleda zaposlene i pozdravlja se s poznatim gostima. On je tu prvi koji će da posluži i ugosti, dok u kuhinji prave srpske specijalitete pripremaju Grk, koji je i glavni kuvar, i njegovi pomoćnici iz - Meksika, Kolumbije i Ekvadora!
"Amerikancima uvek preporučujem mešano meso, jer tako mogu da probaju od svega pomalo. Dopadaju im se i pljeskavice, ćevapi, kobasice, rolovane suve šljive, karađorđeva i šopska - kaže za "Blic"Vladimir Ocokoljić vlasnik "Kafane".
Osim kuvara i muzike (nema narodnjaka, samo rok i pank), sve ostalo je tipično srpsko. Klupe i stolice tapacirane su ćilimima koji su već više od sto godina u posedu njegove porodice. Centralni luster, koji je Vladimir takođe preneo iz Srbije, napravljen je još 1931. godine i bio je svadbeni poklon njegovoj baki i dedi.
Deda je inače bio član kraljevske garde, što se vidi i po uramljenoj zahvalnici za službu kralju, okačenoj na takozvanom porodičnom zidu kafane.
Tu su nanizane i stare crno-bijele porodične fotografije, od kojih su mnoge i dalje u originalnim ramovima, starim koliko i same slike.
(MONDO)