Bivši direktori CKB, Milka Ljumović i Bose Tatar poručile su da mađarski menadžment te banke vodi poslovnu politiku koja urušava ekonomiju Crne Gore
U autorskom tekstu, koje su potpisale Ljumović i Tatar, navodi se da je mađarski menadžment svjesno počeo da vodi poslovnu politiku koja urušava crnogorsku ekonomiju.
"Ekonomski i socijalno, katastrofalno je za Crnu Goru da se žuri sa stečajem razvojnih preduzeća", smatraju Ljumović i Tatar, prenose Vijesti.
Prema njehovim riječima, dok njemačke i francuske banke otpisuju 50 odsto svog plasmana u Grčkoj, kako bi spasile grčku ekonomiju, dotle CKB sudbina klijenata i crnogorske ekonomije ne zanima, pa ciljano izaziva stečajeve crnogorskih preduzeća, uključujući i kompanije u koje je uloženo više od 50 miliona EUR, a da prethodno nijesu iscrpljene sve druge mogućnosti.
Mađari su u žurbi, jer, kako su dodale, nemaju viziju razvoja Crne Gore. Skoncentrisani su na profit koji je u sadašnjim uslovima apsurd.
One su navele da su osumnjičene da su zajedno sa još četiri bivša i sadašnja direktora CKB-a u periodu od 2005. do 2009. godine odobrile šest kredita s namjerom da klijentima omoguće da ih ne vrate i tako steknu materijalnu korist.
“Nezamislivo je da bankari odobre kredit za koji je a priori jasno da će morati da se naplaćuje aktiviranjem hipoteke, a onda sa neupisivanjem hipoteke naprave podvalu”, poručile su Ljumović i Tatar.
One su navele da od više stotina hiljada kredita i izdatih garancija koje je CKB odobrila u tom periodu, sa ukupnim plasmanom od preko tri milijarde EUR, godišnjim prometom od preko 20 milijardi EUR i preko 20 miliona bankarskih transakcija, preko 500 zaposlenih, dogodilo se da su iskrsli problemi sa upisivanjem dopunskih obezbjeđenja za zanemarljivo mali broj kredita koji su svrstani u operativni rizik banke i imaju zanemarljivo malu vrijednost u odnosu na ukupni plasman.
“Za kredite koji su predmet istrage, vlasnici kompanija koje su korisnici kredita transparentno su poznati i ne mogu biti dovedeni u vezu, ne samo ni sa kim iz porodica okrivljenih, već ni sa njihovim prijateljima, niti sa bilo kim iz banke. I svi ti krediti su dati za projekte u Crnoj Gori. Tužioci su ovu situaciju nazvali smišljenom namjerom da se banci napravi šteta”, navodi se u autorskom tekstu.
Za vrijeme starog menadžmenta, kako su dodale, nikada nijedna poslovna radnja vezana za pomenute ili druge kredite, tokom mnogobrojnih kontrola Centralne banke (CBCG), nije dobila krivičnu konotaciju.
Mađarski vlasnik bio je upoznat i sa svim što je u banci rađeno i prije nego što je kupio CKB.
“Nakon što smo razriješene dužnosti direktora u martu 2009, mađarski vlasnik je angažovao nezavisnog revizora Diloit and Tuš /Deloitte & Touche/ je obavio primopredajnu sveobuhvatnu reviziju koja je trajala nekoliko mjeseci. Odbor direktora je prihvatio njegov izvještaj i Skupština akcionara OTP banke je prihvatila prekid našeg članstva u Odboru”, rekle su Ljumović i Tatar.
U ime Odbora direktora, predsjednik Odbora im je tim povodom napisao pismo u kom odaje priznanje za ogroman uspjeh koji su postigle u proteklih dvanaest godina.
“Sve druge priče u vezi sa našim radom u CKB su čista izmišljotina, montaža događaja i papira sadašnjeg mađarskog menadžmenta”, poručile su Ljumović i Tatar.
Nakon njihovog odlaska, kako su kazale, CKB je odmah radikalno promijenila poslovnu koncepciju i već u 2009. godini zaustavila kreditnu aktivnost i razvojnu politiku banke zamijenila restriktivnom politikom sigurnog profita. Izostale su mjere za pomaganja klijentima koji su pali u dužničku krizu, koje su preduzimane dok je stari menadžment rukovodio bankom.
“Kompanije su postajale nelikvidne, a naplativost kredita opadala. Naši nasljednici ne poznaju lokalne prilike i mentalitet naših ljudi, pa su izgubili brojne klijente”, ocijenile su Ljumović i Tatar.
One su navele da su ostavile banku sa bilansnom sumom od 1,138 milijardi EUR na kraju 2008. godine, a da je ona danas nešto iznad 600 miliona, ali i s tom sumom CKB još ima najjaču tržišnu poziciju.
(MINA-BUSINESS)