Srpska narodna odbrana iz Amerike traži od novih vlasti da pronađu Mihailovićev grob
Srpska narodna odbrana, najstarija nacionalna organizacija Srba u SAD, podnijeće zahtjev novoj vladi Srbije da obavi ekshumaciju posmrtnih ostataka generala Draže Mihailovića, najavio je Slavko Panović, predsjednik ovog udruženja. On podsjeća da je SNO još 2009. raspisala nagradu od 100.000 dolara za pronalaženje Dražinog groba i da ta ponuda i dalje važi.
"Nagrada će biti isplaćena poslije izvršenih DNK analiza zvaničnih medicinskih institucija", kaže Panović.
U SNO sumnjaju u ozbiljnost rada Državne komisije čiji je zadatak bio da utvrdi činjenice o smrti generala Mihailovića i koja je, umjesto generalovih ostataka, u navodnom grobu na Adi Ciganliji otkrila životinjske kosti.
"Državna komisija oslonila se isključivo na svjedočenje ljudi iz Ozne i Udbe, a poznato je koliko su oni naklonjeni istini i Draži ",sarkastičan je Miloslav Samardžić, istoričar Ravnogorskog pokreta i jedan od pokretača inicijative za rehabilitaciju generala Mihailovića. "S druge strane, ta državna komisija koja je kopala po Adi nikada nije uzela u obzir svjedočenja o tome da je general strijeljan i sahranjen kod Bijelog dvora".
"Nedavno mi je i starina Simo Tošić (81), na osnovu informacija koje, kako tvrdi, potiču iz porodice Miloša Minića, tužioca u procesu Mihailoviću, potvrdio je da Dražin grob kod Bijelog dvora".
Sagovornik „Novosti“ kaže da ga je o ovom novom „svjedoku“ obavijestio Petar Ristović, bivši predsjednik Skupštine opštine Užice, kome se prvom ispovjedio Simo Tošić.
"On tvrdi da je supruga Miloša Minića ispričala svojoj prijateljici Ljubici Drašković da je general Mihailović strijeljan i sahranjen u parku iza Bijelog Dvora" kaže Samardžić. "Tošić je bio bio prijatelj s njenim sinom Borivojem koji mu je to prenio".
Prema riječima Tošića, Broz je odabrao „zabranjeni grad“ Bijeli dvor za strijeljanje i sahranu, jer se bojao da bi informacija o bilo kom drugom mjestu egzekucije kad-tad procurele.
"Do informacija o Dražinom grobu kod Bijelog dvora, prošle godine došao je i istoričar Aleksandar Dinčić, na osnovu svjedočenja izvjesnog Titovog gardiste", kaže Samardžić. Ovaj svjedok je živ, ali još uvijek ne želi da mu se pominje ime. On je nacrtao mapu sa Dražinim grobnim mjestom blizu zida dvorske ograde. Tošić pak navodi da je Dražin grob „uz sami zid Dvora“, ali verzija gardiste djeluje vjerovatnije.
Prema toj mapi, Dražin grob se nalazi u uvali ispod dvorske kapele, gdje se teren strmo spušta ka Lisičjem potoku, a dvorska ograda dijeli padinu na dva djela.
"Taj svjedok je u Bijelom dvoru proveo od 1955. do 1957. i tvrdi da su mu stariji pokazali Dražin grob oivičen kamenjem, išaranim mahovinom, pored koga se pružala pješačka staza", kaže Samardžić.
Još je zanimljivije njegovo svjedočenje o podzemnom kompleksu koji je pravljen pred rat, a kao protivvazdušno sklonište i proteže se od Doma garde u Topčideru sve do Bijelog dvora. U jednoj od tih prostorija koje su povezane tunelima, iza teških metalnih vrata, kako su mu ispričale starješine, čuvan je Draža poslije hapšenja!
Po njegovim riječima, i svjedočenja Sime Tošića i Titovog gardiste suštinski se poklapaju sa pričom koju je još ranih devedesetih čuo od Zagorke Vasić, koja je prije rata bila sekretarica u kabinetu predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića, a tokom rata Dražin obavještajac u Beogradu.
"Poslije rata Zagorka je bila obavještajac generala Miodraga Damjanovića, komandanta svih četnika koji su se tada nalazili u logorima u Italiji ", kaže Samardžić. "Kada je Damjanović čuo da je Draža zarobljen naredio je svojim ilegalcima da ga oslobode, ali akcija nije uspjela. Ipak, to je, prema Zagorkinim riječima, bitno uticalo na dalji tok događaja, jer su komunisti podigli obezbjeđenje na najviši nivo. Aktivirali su lik lažnog Draže - dvojnika koga su svakodnevno vozili maricom od Doma garde u Topčideru, gdje se održavalo suđenje, do zatvora u Đušinoj ulici, u centru grada. Pravog Dražu su sve vrijeme držali u podzemnom vazdušnom skloništu".
Sagovornik „Novosti“ navodi da je Zagorka Vasić neprestano tvrdila da je Mihailović strijeljan i sahranjen nedaleko od katakombi u kojima je čuvan, odmah poslije izricanja smrtne presude, 15. jula 1946. godine.
Četničci su uspjeli da dođu do fotografije mrtvog Draže Mihailovića, iako je bilo predviđeno da ovaj snimak bude napravljen u samo tri primjerka - za Aleksandra Rankovića, Slobodana Penezića i Svetislava Stefanovića.
"Fotografija je objavljena u četničkim novinama u Italiji, a i pored opsežne istrage Titova tajna policija nikada nije saznala kako se fotografija našla u rukama generala Damjanovića",kae Samardžić.
Kasnije, Damjanović je predao fotografiju Zagorki Vasić, a 1992, kada se ona prvi put vratila u Srbiju, iz Kalifornije, ona mi je poklonila tu fotografiju. Branko Latas, pukovnik Titove garde u penziji, potvrdio mi je da je fotografija autentična. Zagorka Vasić je finansirala izgradnju česme pored Dražinog spomenika u Ivanjici, a ostalu imovinu je zavještala manastiru Žiča, u kome se zamonašila. Preminula je 2004. i sahranjena je na manastirskom groblju.
(MONDO)