Angažovanje savjetnika za potrebe poslanika u Skupštini Crne Gore, što predviđa prijedlog budžeta za iduću godinu, građane će u najboljem slučaju na godišnjem nivou koštati milion eura.
Do te računice došao je ekonomski analitičar Mirza Mulešković uzimajući pritom u obzir namjanje realnu mogućnost da savjetnici za taj angažman primaju minimalnu zaradu.
Da je prijedlogom budžeta za iduću godinu predviđena nova stavka, koja bi svakom od ukupno 82 poslaniku u državnom parlementu omogućila da angažuje po jednog savjetnika koji bi mu pomagao u radu, saopštio je juče predsjednik Skupštine Andrija Mandić.
"Sad imamo veliki broj mladih poslanika koji mogu da iskoriste znanja drugih. Ovo je posebno značajno za velike poslaničke klubove", rekao je Mandić, ističući pritom kako je riječ o „velikom demokratskom iskoraku“.
Analitičar ekonomske struke Mirza Mulešković ističe kako u tome vidi novi talas zapošljavanja u javnom sektoru, a samim tim i dodatno uvećanje troškova javne uprave.
"A sve to je potpuno suprotno preporukama iz izvještaja Evropske komisije, Svjetske banke i Međunarodnog monetranog fonda, koji već dugi niz godina ukazuju na to da moramo da pokrenemo reformu javne uprave", navodi Mulešković u izjavi za Pobjedu.
Crnogorski poslanici za svoj rad u plenumu u prosjeku na mjesečnom nivou prihoduju po dvije hiljade eura, dok bi angažovanje njihovih savjetnika, prema Muleškovićevoj računici, godišnje koštalo namjanje milion eura.
"I to kad bi primali minimalnu zaradu sa visokom školom, jer se podrazumijeva da savjetnici imaju visoko obrazovanje", ističe on.
Mulešković napominje kako u svemu tome treba imati u vidu i činjenicu da jedan savjetnik ne može pokriti sve oblasti zbog čega ga, kako kaže, ne bi iznenadilo da u nekom narednom periodu dođemo na ideju da imamo i savjetnike savjetnika, te da na taj način samo širimo mrežu savjetnika.
"Izgleda da će to postati najpopularnija pozicija u državi", kaže Mulešković.
On upozorava da angažovanje savjetnika za potrebe poslanika predstavlja vid dodatnog zapošljavanja u javnom sektoru i dodatno opterećenje ionako krhkih javnih finansija Crne Gore.
"Posebno je diskutabilno što se to dešava u vrijeme kad crnogorska privreda ne može da obezbjedi radnu snagu već je uvozi iz Indonezije, Pakistana i drugih dalekih destinacija. Privreda, upravo zbog dominantnog položaja državnih institucija i preduzeća, ne može sebi da obezbijedi kadar", objašnjava Mulešković.
Uz napomenu da angažovanje savjetnika za potrebe poslanika nije novina u svijetu, te da postoje zemlje koje prepoznaju takve pozicije, Mulešković ipak napominje da je riječ o zemljama sa razvijenom privredom.
"Crna Gora to i dalje nema, već imamo gotovo 30 odsto zaposlenih u javom sektoru i država nam je glavni poslodavac, što jasno govori da mi nemamo dovoljno novca da finansiramo sve to", zaključuje Mulešković.