Šta ljude na Balkanu nagoni da daju čitulje svjetski poznatim ličnostima, istražuje list "Danas"
Poslednji pozdrav pukovniku - glasila je čitulja koja je tokom vikenda osvanula u podgoričkim Vijestima gdje se grupa poštovalaca Muamera Gadafija iz nikšićkog kafića „Del Boj“ oprašta od velikog vođe Libijske Džamahirije. „U našim srcima uvijek ćeš ostati brat-vođa i kralj. Neka tvoja duša počiva u carstvu nebeskom, a ime odjekuje hodnicima budućnosti“, navodi se u čitulji koju su dali Nikšićani.
Jedna čitulja pojavila se i u Politici, te beogradskim Večernjim novostima, a potpisnici su izvjesni Vuk, Marko, Peđa, Aca, Cvele, Teo, Ivan i Milanče.
To nije prvi put da se u Crnoj Gori i na Balkanu obični građani na ovaj način opraštaju od uglavnom kontroverznih svjetskih političara, pa čak i kriminalaca. Pregršt spekulacija je izazvala čitulja koju su 5. decembra 1993. godine u Politici objavili izvjesni Davor i Jelovac, sa tekstom „Poslednji pozdrav kralju Pablu Eskobaru“. Tek 15 godina kasnije, kada je inspirisana tim događajem ekipa filma „Čitulja za Eskobara“ krenula u potragu za momcima koji su se javno oprostili od kolumbijskog narko-bosa, utvrđeno je da se radi o Beograđanima Dejanu Jelovčiću Jelovcu i njegovom drugu Davoru Obradoviću. Ispostavilo se da momci nisu nikakvi kriminalci, kako se pretpostavljalo, već klinci koji su samo željeli da se našale.
"Davor i ja smo tog dana sjedeli sa drugarima u Čumićevom sokačetu, gdje sam u to vrijeme radio kao obezbeđenje, a on je nabavljao na veliko patike iz Koreje. I dok smo pili jutarnju kafu i čitali novine u kojima je osvanula vijest da su ubili Eskobara, sinula mi je ideja da mu damo čitulju. Otišli smo u Politiku i tamo nam je žena tražila sliku pokojnika, ali mi nismo imali, nego smo joj pokazali novine sa tekstom, i rekli: 'Evo, vidite, ubili su čovjeka i mi hoćemo da mu damo čitulju. Bio nam je zanimljiv kao lik jer se u Srbiji u to vrijeme sve vrtjelo oko para. Živjelo se od plate od tri marke. Eskobar je bio na Forbsovoj listi, i bio najkontroverzniji među bogatašima. On jeste bio veliki ubica i opasan diler droge, ali nije trovao bilo koga, već američki džetset, i davao je siromašnima. U toj humanosti je njegova veličina', izjavio je tada novinarima Jelovac priznavši da su po objavljivanju čitulje imali i problema jer ih je policija privela pet dana kasnije na informativni razgovor.
U novembru 2004. u niškom dnevniku Narodne novine i Večernjim novostima „svom dragom predsjedniku Jaseru Arafatu“, umrlicu je dao dr Abu Situ Gasana koji je bio na specijalizaciji u Klinici za fizikalnu terapiju Kliničkog centra u Nišu. Slobodan Ugrinovski, Makedonac koji je izgradio spomenik Sadamu Huseinu u Bagdadu u skopskoj štampi objavio je čitulje u kojima odaje počast bivšem iračkom lideru.
" U znak poštovanja Sadamu Huseinu, predsjedniku Republike Irak", stajalo je u čitulji, uz sliku Huseina, a Ugrinovski, nekadašnji građevinski radnik, koji je sedamdesetih i osamdesetih godina radio u Iraku, sada je lider makedonske partije „Titove lijeve snage“.
Marko Stojanović, viši kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, kaže za Danas da se masovna objavljivanja čitulja u štampanim medijima mogu, između ostalog, smatrati jednim od specifičnih rezultata socijalističke industrijalizacije i urbanizacije u drugoj polovini 20. vijeka.
" Useljenici u gradove su formama čitulja i njihovim tekstovima redefinisali neke od elemenata iz posmrtnog običajnog ciklusa svojih tradicionalnih zajednica, i to najčešće usmeno prenošene informacije o smrti i sahrani, potom emocionalni status ožalošćenih, kao i ko sve od rodbine i prijatelja učestvuje u običajnom ciklusu. Međutim, kako su štampani mediji i (u kasnijem periodu) TV bili i jedna od poluga društvenog sistema, čitulje su takođe predstavljale mogućnost da se putem posmrtnih hvalospeva „zaslužnim drugovima i pregaocima socijalizma“ stalno obnavlja svijest o poželjnom sistemu vrijednosti. Na sve to, devedesete godine, ratovi, kriminal i potpuni kolaps svih moralnih načela, doprinijeli su da objavljivanje čitulja sa turbosrpskim i tugaljivo nacionalističkim tekstovima postane još jedan od paralelnih kanala za komunikaciju zakrivljenim ogledalom stvarnosti", kaže Stojanović.
On dodaje kako se odavanje poslednje počasti javnim ličnostima iz svijeta medija, estrade, umjetnosti, sporta, ali i politike, te kriminala, smatra jednim od rezultata decenijama održavane marginalizacije društva i pojedinaca.
" Već pomenuti ratovi, krize vrijednosti i autoriteta, doprinijeli su da u nedostatku realnih uzora to postanu mitologizovane javne ličnosti, koje promovišu nedostižnu moć, stil života i materijalno blagostanje. U takvom kontekstu, i za određeni sklop ličnosti, čitulje predstavljaju morbidno shvaćeni 'dodir sreće' i vjerovanje da su na osnovu njih makar na trenutak postali dio životnog okruženja svog idola. Istovremeno, izuzev takvog ličnog, konstruisanog značenja i zadovoljenja, čitulje pružaju rijetku mogućnost svojim potpisnicima da zaista javno izraze bilo koji svoj stav, te na taj način dožive neku vrstu medijske promocije", objašnjava za "Danas" Marko Stojanović.
Kada je preminuo kralj popa Majkl Džekson, u banjalučkom Glasu Srpske objavljena je čitulja: „Posljednji pozdrav bijelom bratu Majklu Džeksonu. Nerazdvojni prijatelji: Paša, Bato, Igor Delon, Brane Rudić, Ogi Baa, Grmuša D., Igor Kasagić, Gogo, Balta Čume, Arma, Nemanja Mobis, Sale Servis, Igor Janković, Vlada Srbija, Danko Stanišić i bilder Tadija Tadić.“ U sarajevskom Dnevnom avazu izašla je čitulja obožavalaca u kojoj je pisalo kako se Majkl preselio na ahiret (drugi svijet), te se nadaju da će mu Alah podariti lijepi Dženet (raj) i vječni rahmet (pokoj). Potpisnici su bili Haris, Dario, Admir, Melika, Aleksandra i Nina
Na dan sahrane pjevačice Ejmi Vajnhaus, u jednim sarajevskim dnevnim novinama osvanula je umrlica od izvjesnih Mehe i Srleta.
"Draga sestro napaćena, neka ti je laka zemlja i vječiti mir... Pozdravi nam Milana i Džimija, a Kurtu nam izljubi. Kada se sretnemo, nastavit ćemo paklenisati skupa", glasio je tekst čitulje.
(MONDO)