Miljenik navijača u Banjaluci Bart Majers je bez ugovora i mnogi bi ga rado ponovo vidjeli u tandemu sa Jurihom Karolinom, posebno nakon debakla Borca u Sofiji koji je ogolio nedostatke u ekipi Vinka Marinovića.
Fudbaleri Borca drugu godinu zaredom doživjeli su težak udarac na početku sezone, odnosno na startu takmičenja u Evropi.
Nakon što su prošle godine doživjeli pravu blamažu porazom od 4:1 od Santa Kolome, što je na kraju rezultiralo eliminacijom od tima iz Andore (uprkos pobjedi 2:0 u revanšu), sada su crveno-plavi primili četiri gola od Levskog što je značilo i eliminaciju od bugarskog šampiona u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Naravno, ove dvije ekipe ne mogu se porediti i pobjeda Santa Kolome bila je daleko veća senzacija nego sinoćnji trijumf Levskog i s te strane poraz na stadionu "Georgi Asparuhov“ nije tolika tragedija, ali poraz od bugarskog šampiona itekako ima veliku težinu. Razlog je način na koji je Borac u ovih 180 minuta poražen, odnosno činjenica da je duel sa Bugarima ogolio sve nedostatke u ekipi šampiona BIH.
Navijači su oprostili svojim ljubimcima prošlosezonsku (pre)ranu eliminaciju iz evropskih takmičenja, dobre igre u prvenstvu i osvojena šampionska titula bili su djelomična utjeha, međutim, novi "šamar" natjerao je mnoge da se ponovo zapitaju da li je Borac mogao bolje da eksploatiše najveći evropski uspjeh ostvaren u toj sezoni 2024/25.
Iako uprava kluba od tada zarađenih 14 miliona maraka nije mnogo uložila u ekipu za narednu sezonu, Borac je uspio da u sezoni u kojoj slavi 100 godina postojanja proslavi i šampionsku titulu, prije svega raspoloženi sjajnom napadaču Luki Juričiću, ponovo razigranom Milošu Jojiću, uz provjerene snage poput Srđana Grahovca,Damira Hrelje ili uvijek pouzdanog Sebastijana Erere.
Šampion BIH (i) ovog ljeta „izbjegao“ je bombastične transfere, dok su sa Gradskog stadiona ispraćeni članovi te čuvene generacije 2024/25 Zoran Kvržić, Dino Skorup i David Čavić, u klub su stigla četiri nova igrača – Amar Milak, Ante Roguljić, Dani Romera i Erik Riđan. Niti jedan od njih nije se u našao u startnih 11 u ova dva meča sa Levskim i praktično je već nagoviješteno da će njihova uloga biti više sporedna nego što će donositi prevagu u ključnim trenucima.
Nije se samo to vidjelo u dvomeču Borca i Levskog, više od rezultatskog neuspjeha i eliminacije u kvalifikacijama za Ligu šampiona, navijače i simpatizere Borca zaboljela je činjenica da je ekipa Vinka Marinovića potpuno naigrana i da je i u prvoj i u drugoj utakmici mogla doživjeti još veći neuspjeh.
Uprkos Marinovićevim ocjenama i nakon prvog i nakon drugog meča da je Borac odigrao vrlo dobro prvo poluvrijeme, a da je u oba slučaja presudio loš ulazak u drugo poluvrijeme, nismo vidjeli dominaciju crveno-plavih, pa ni pretjeranu inicijativu. U prvom meču Borac jeste stigao do vođstva na samom startu meča, imao i još jednu dobru šansu, ali ispostavilo se da je to bilo sve od crveno-plavih, poslije toga, računajući i revanš, šanse su se uglavnom redale pred golom Nikole Ćetkovića.
Iako je imao dvogodišnju pauzu zbog teške povrede Ćetković je na startu sezone zauzeo mjesto među stativama ispred iskusnijeg Damjana Šiškovskog, te mladog Mladena Jurkasa koji se naknadno priključio ekipi nakon učešća na Svjetskom prvenstvu sa reprezentacijom BIH.
Imao je Ćetković par dobrih intervencija protiv Bugara, ali je mogao i bolje da reaguje u više situacija. Možda je pretjerano označiti ga krivca za pojedine golove Levskog, ali ne i reći da je bio jedna od (naj)slabijih karika u ekipi crveno-plavih. Zbog svega toga njegov ekspresan povratak na gol možda je i najveće iznenađenje u ovom dvomeču, uz promjenu formacije na 3-4-3 koja je možda samo naglasila neke probleme, umjesto da riješi druge.
Vjerovatno najpouzdaniji član dosadašnje defanzivne četvorke Sebastijen Erera pomjeren je malo više na boku, kao i Rogan na suprotnoj strani, a centralni trio činili su Nemanja Jakšić, Abel Paskval i Siniša Saničanin. Kako je objasnio Marinović ideja je bila da se odbrana skupi, djelovalo je tokom prvih 45 minuta da su Banjalučani osujetili napade po krilima, međutim, istovremeno je pokazalo i slabosti Borčevih centralnih bekova. Prije svega Siniše Saničanina, koji je dosta sporiji u odnosu na protivničke napadače, nije baš najbolje branio igru „jedan na jedan“, a izostala je i direktna pomoć Erere, koji je sada zbog opcija u napadu bio pozicioniran nešto više na boku i u kontranapadima Levskog nije mogao da direktno uskače kao treći, odnosno sada već četvrti štoper.
Abel Paskval u razmaku od pet mjeseci ove godine prešao je put od „fenjeraša“ Rudar Prijedora do šampiona BIH, funkcionisala je odbrana s njim u prvenstvu prošle sezone, čak se u posljednjem kolu upisao i strijelce, međutim, pitanje je da li dovoljno dobro može da nadomjesti svoje fiziče nedostatke, prije svega visinu i bude stub odbrane Borca u napadu na ligaški dio evropskih takmičenja.
Nemanja Jakšić stigao je prošlog ljeta kao štoper, većinu prošle sezone igrao je kao desni bek, a uloga u Sofiji, pa i izvedba bili su nešto između. Računajući da Marinović na raspolaganju ima još štopera Šerifa Dijufa, koji apsolutno nije na nivou Premijer lige BIH, najblaže rečeno, evidentno je da je Borcu i dalje potrebno ozbiljno pojačanje u zadnjoj liniji.
Nismo zaboravili Juriha Karolinu. Naprotiv! Upravo je u reprezentativcu Kurasaa rođenom u Holandiji možda i ključ rješenja za defanzivnu liniju. Naime, Karolina je sa Bartom Majersom prije dvije sezone činio pravi bedem ispred gola Borca, koji je "razbijen" odlaskom Majersa u marokanski Vidad prošlog ljeta.
Nadali su se u Borcu da mogu da ga zadrže, ali je očigledno presudila ponuda kluba iz Kazablanke, međutim, ljubitelji fudbala u Banjaluci sada se nadaju da bi ponovo da gledaju tandem Majers – Karolina na Gradskom stadionu u Banjaluci.
Naime, Majersu je istekao ugovor sa Vidadom i on je slobodan igrač, a njegov povratak sigurno bi donio dodatnu motivaciju i samom Karolini koji je zbog povrede propustio dobar dio prošle sezone, a potom se možda i pomalo nezasluženo preselio na klupu.
Eventualni povratak Majersa i ponovo uspostavljeni tandem sa Karolinom,naravno, ne bi automatski garantovao utakmice bez primljenih golova, ali nema sumnje da bi Borac profitirao od igrača koji je u prošlom mandatu odigrao 28 prvenstvenih utakmica i 18 u evropskim takmičenjima, igrača koji nije bježao, pa je čak i insistirao na igranju utakmica u kojima je mogao da bude pošteđen, poput duela sa Laktašima ili Čelikom u Kupu BIH, pa i Leotarom u Kupu Republike Srpske.
Duel sa Levskim potvrdio je i da su Borcu potrebna pojačanja/osvježenja u veznom redu. Prije svega šampionu BIH nedostaje još jedan zadnji vezni. Povredom kapitena Srđana Grahovca Borac je praktično ostao bez jedinog defanzivnog veziste, s obzirom da je u međuvremenu klub nakon povratničke polusezone napustio Dino Skorup, a tu rupu pokušao je da popuni slovenački vezista Sandi Ogrinec, koji se ipak mnogo bolje snalazi u nešto ofanzivnijoj ulozi.
Nije samo defanzivni dio ekipe podbacio u dvomeču sa Levskim, mnogo više očekivalo se i od Miloša Jojića, Stefana Savića, pa i Damira Hrelje... Možda jedina ili nasvjetlija tačka u ekipi Borca bio je Luka Juričić, kako zbog cjelokupnog zalaganja, tako na kraju krajeva i zbog jedinog pogotka sa penala, koji je praktično on i izborio ukradenom loptom nakon čega je Savić oboren u šesnaestercu u prvom meču u Banjaluci.
Možda je kasno za crveno-plave kada je u pitanju Evropa, s obzirom da rok za prijavu za drugo kolo kvalifikacija za Konferencijsku ligu ističe u petak u ponoć, ali s obzirom da prelazni rok u BIH traje do 4. septembra uprava kluba iz Platonove ulice ima vremena da reaguje i izvrši, što bi se košarkaškim rječnikom reklo – "doselekciju" kako bi što spremnija ušla u sezonu u kojoj će braniti titulu prvaka BIH.