Na današnji dan rođen je Mauricio Guči, čuveni biznismen, i naslednik osnivača modne kuće Guči čiji je život prekinuo niko drugi do supruga Patricija.
Mauricio Guči bio je italijanski biznismen, najpoznatiji kao unuk osnivača modne kuće "Gucci", Guča Gučija, i čovjek koji je tokom osamdesetih i početkom devedesetih preuzeo potpunu kontrolu nad ovim porodičnim carstvom.
Iako je rođen u jednoj od najbogatijih i najuticajnijih porodica u Italiji, Mauricio u mladosti nije planirao da se bavi modom.
Završio je prava i važio je za povučenog, skromnog i rezervisanog mladića pod jakim uticajem svog oca, inače glumca i suvlasnika brenda Rodolfa Gučija.
Rodolf je strogo kontrolisao njegov život, držeći ga podalje od finansijskih spletki i porodičnih svađa unutar "Gucci" dinastije.
Osilio se nakon smrti oca
Sve se promijenilo kada mu je otac umro 1983. godine. Mauricio je tada naslijedio 50% dionica kompanije Gucci. Tek kada je prvi put dobio punu finansijsku nezavisnost i ogromno bogatstvo u svoje ruke, rodio se njegov apetit za novcem, luksuzom i apsolutnom moći u svijetu visoke mode.
Umjesto da se povuče, Mauricio je pokrenuo žestoki unutrašnji rat protiv svog strica Alda Gučija i svojih rođaka kako bi ih istisnuo iz kompanije. Došao je na ideju da Gucci ponovo postana sinonim za ekskluzivni luksuz - izbacio je jeftinu masovnu proizvodnju i licencirane proizvode koji su narušavali ugled brenda.
Da bi ostvario svoju viziju, povezao se sa investicionim fondom Investcorp iz Bahreina, pomoću kog je do 1989. godine preuzeo mjesto predsjednika i jedinog vlasnika iz porodice na čelu kompanije.
"Gucci" doveo do propasti
Mauricio je ubrzo počeo da živi na visokoj nozi, te je kupovao superjahte, imanja u Njujorku, Milanu i Švajcarskoj, i počeo nesmotreno da troši novac, a to ga je na kraju dovelo do finansijskog sloma i gubitka kompanije.
Sateran u ćošak od strane investitora i banaka, Mauricio je u septembru 1993. godine bio primoran da proda preostalih 50% svojih dionica investicionom fondu Investcorp za oko 170 do 190 miliona dolara. Tim potezom je u potpunosti prekinuta stogodišnja veza porodice Guči sa istoimenom modnom kućom.
Zahvaljujući toj prodaji, Mauricio je zadržao desetine miliona dolara u gotovini i nekretninama.
Samo godinu dana nakon što je izašao iz kompanije, "Gucci" je pod vođstvom novog direktora Domena de Solea i dizajnera Toma Forda počeo neviđeni oporavak i postao gigant vrijedan milijarde dolara. Mauricio to nije iskoristio, ali je do kraja života u martu 1995. godine živio izuzetno bogato, trošeći milione na svoj novi luksuzni život, ali i ljubavnicu Paolu Franki, sve dok nije bio ubijen od strane supruge Patricije Ređani Martineli.
Ko je žena koja je posle naručila ubistvo Mauricija?
Sa "crnom udovicom Guči" upoznao se 1970. na jednoj zabavi, a Patricija je dolazila iz "novopečene" bogate porodice. Njen očuh se obogatio u transportu kamionima, pa je ona uvijek bila željna ulaska u pravo, visoko društvo. Na toj zabavi, Mauricio je bio očaran njenom ljepotom i samopouzdanjem s obzirom da je u to vrijeme nevjerovatno ličila na Elizabet Tejlor. Patricija je, sa druge strane, odmah prepoznala priliku: vidjela je u njemu kartu za ulazak u najviši sloj italijanske aristokratije i ogromno bogatstvo.
Njegov otac Rodolfo se od prvog dana oštro protivio toj vezi, nazivajući Patriciju "sponzorušom" koja samo želi njihov novac, i zaprijetio je Mauriciju da će ga razbaštiniti ako se oženi njome. Mauricio ga nije poslušao - vjenčali su se 1972. godine, nakon čega su nekoliko godina živjeli odvojeno od njegove porodice, sve dok ih rođenje prve ćerke nije pomirilo sa Rodolfom. Kasnije su dobili još jednu ćerku, a onda su uslijedili problemi.
Mauricio je odlučio da ostavi Patriciju zbog druge, mlađe žene, a nekoliko godina nakon toga službeno su se razveli pa ga je Patrizia "ogulila" za 500.000 američkih dolara godišnje alimentacije. Ubrzo nakon razvoda dijagnostikovan joj je tumor na mozgu koji je preboljela bez većih posledica, a onda je elegantno naručila ubistvo svojeg supruga.
Uprkos insistiranju da nema nikakve veze s ubistvom svog muža, optužena je za zločin kada su istražitelji povezali sve detalje. Tokom suđenja, istražitelji su "iščupali" iz nje priznanje da je sanjala kako angažuje nekog da ubije njenog muža, ali da su to samo fantazije.
Vrhunac je bio dnevnik koji je Patricija vodila, u kojem je pisalo da ne postoji nijedan zločin koji novac ne može kupiti, a na dan kad je Mauricio upucan zabilježena je jedna riječ: "Paradeisos" što u prevodu s grčkog znači sloboda.
Suđenje je naravno pobudilo interes javnosti i tada je zaradila nadimak "Crna udovica". Dok su njene ćerke htele da ponište presudu tvrdnjama da je majčina bolest uticala na njen karakter, milanski sud je samo potvrdio presudu, ali i smanjio kaznu sa 29 na 26 godina. Te iste godine Ređani je pokušala da izvrši samoubistvo vješanjem pertlom za cipele, ali to joj nije pošlo za rukom.
U oktobru 2014. godine ponudili su joj mogućnost zatvora otvorenog tipa, a njen komentar na to je bio: "Nikada u životu nisam radila, pa neću ni sada", i dodala, "radije bih plakala u Rols-Rojsu nego bila srećna na bicikli", upravo je ta izjava najbolje oslikala njene planove za budućnost.
Poslednje dvije godine zatvora, Patriciji je bilo dozvoljeno da izlazi napolje i vodi svoj modno - juvelirski biznis u Milanu. Na ramenu je gotovo uvijek nosila makao papagaja, a u zatvoru je provela 18 godina.
Apelacioni sud u Milanu je odlučio da će gospođa Ređani, iako je naručila suprugovo ubistvo, dobijati pozamašnu godišnju sumu iz muževljeve ostavštine i to zbog sporazuma koji je Mauricio potpisao 1993. dvije godine prije nego što je ubijen. Takođe će joj retroaktivno isplatititi novac koji nije primala dok je bila iza rešetaka, što je ukupno više od 18 miliona eura. Imovinu Mauricija Gučija su naslijedile njihove ćerke Alegra i Alesandra Guči, a one majci sada moraju da plaćaju godišnji bonus.
