Prošlo je godinu dana kako nas je napustio mladi glumac i pjevač Marinko Madžgalj. Ovako ga pamtimo...
Prije godinu dana stigla je vest koja je iznenadila, rastužila i slomila mnoge – jedan mladi momak je preminuo nakon teške bolesti.
Nije bilo osobe koja se nije ražalostila kada je pročitala ili čula ovu vijest – svi mislimo da ćemo otići u 70 i nekoj, okruženi djecom i unučićima, ispunjeni, završenih poslova... zato je vijest o Marinku natjerala sve nas da se zamislimo.
Za nas je to bio šok, desilo se "iznenada", jer nismo prihvatali da je on loše. Čitali smo da je bolje, da se oporavlja, a onda... kraj.
Ovako su se oprostili drugovi...
Iza sebe je ostavio ćerku, voljene, porodicu, prijatelje... onda i nas.
Možda ne pamtite svaku ulogu ni svaku pjesmu koju je odigrao i napisao i otpjevao kao Flamingos, ali pamtite onaj osmjeh. Pamtite da vas je slatko nasmijao kao Čeda Velja, možda rasplakao u seriji Mirjam, dirnuo nekim stihom...
Pamtite ga.
Na današnji dan ćemo pokazati i kako ga pamtimo – vedrog, "blesavog" i nasmijanog. I zahvaliti mu što nam je ostavio samo lijepa sjećanja.
Prijatelj Marinka Madžgalja Ognjen Amidžić, u emisiji posvećenoj drugu koji nas je napustio u 37. godini, ispričao je zašto su se Flamingosi prijavili na Beoviziju. "Željeli smo da mahnemo našim mamama iz one sobe kada vas uključuju u prenos glasanja. Htjeli smo da im zahvalimo i mahnemo. Eto, toliko jednostavno..."
Podsetite se člana uvažene komisije...
Tužna pjesma, tužna ljubav i riječi: "Ja vas nikada neću zaboraviti"...
Marinko, ni mi tebe nećemo zaboraviti.
