Jedan od najuspješnijih mladih beogradskih glumaca Vuk Kostić prvi put je preuzeo novu ulogu - ulogu producenta u novom filmu Juga Radivojevića „Igra u tami“ koji je večeras prikazan u Cineplexxu Delta City-a.
U produkciji znakovito nazvane producentske kuće "INAT Entertainment" filmska verzija istoimene predstave koja je četiri sezone uspješno igrana na večernjoj sceni pozorišta "Boško Buha" u Beogradu napravljena je upravo tako, iz inata i uz veliki entuzijazam autorske ekipe.
“Inat zato što je danas teško napraviti film. Svi koji smo u tom poslu - i Viktor i Jug i Damjanac i moj kum Nikola Tomašević i Miloš Kodemo koji je direktor fotografije na ovom filmu, zajedno smo dali takav naziv producentskoj kući. Prije nekoliko godina odbijeni smo na konkursu Ministarstva kulture. I sada je isto, na ovogodišnji se prijavilo 400 ljudi, dakle 400 projekata, ali desiće se da će sav novac koji imaju na raspolaganju ponovo biti podijeljen na petoro ljudi. Ja se ne žalim i nadam se da se moj odnos prema tome vidi i kroz ovaj film. Ovo je moj odnos - moja borba i ovako pokazujem šta o tome mislim. Napravili smo film, a eto čak nije ni loše ispao – kaže kroz smijeh u razgovoru za Mondo talentovani glumac i producent Vuk Kostić.
I u ovoj dramskoj i filmskoj priči, motivisanoj alegorijskom pripovjetkom “Aska i vuk” Nobelovca Ive Andrića, a smještenoj u kontekst surovog svijeta seks-trafikinga, Vuku je (ponovo) dodijeljena uloga negativca.
“Tako me, valjda, vide... Kada bih bio u mogućnosti da biram, sigurno bih birao drugačije, ali pošto mene biraju - mora tako. Zadovoljan sa i ovim i hvala Bogu što igram bilo šta. Rado bih igrao i romantičnu komediju, mjuzikl... Zezam se ponekad da bih odigrao i nekog geja - frizera, ne bih trepnuo“, kaže kroz smijeh Vuk.
Kao sin poznatog pozorišnog i filmskog glumca Mihajla Kostića – Pljake, a unuk Nestora Kostića, jednog od osnivača i glumaca prvog pozorišta u Prokuplju prije Drugog svjetskog rata, imao je, kaže, od koga da uči. Zanat je od najranijih dana učio od Mike Aleksića, još kao dijete-glumac snimao sa najuticajnijim rediteljima tog vremena, nešto kasnije i sa Kusturicom... Danas se, kako kaže, vrijeme promijenilo i mladom glumcu malo se toga nudi.
„Nažalost, ništa se više ne nudi, možeš jedino da uzmeš, da ustaneš sam, uzmeš i napraviš nešto dobro. Vrijeme je takvo da nema čekanja, dok čekaš prolazi ti život, prilike, mladost... Moj otac je bio 33. godište, oni su gradili zemlju i imali su druge vrste problema, druge izazove i komplikacije. Ali ipak mi se čini da je danas komplikovanije“, kaže Vuk.
Od oca je naslijedio i strast prema lovu, pa je, kako kaže, srećan u šumi, ali i u Crnoj Gori, na moru, kada jedri, roni... U Bigovu je zbog svoje prirode od lokalaca dobio nadimak „Vuko Regula“.
„Ja i danas radim neke stvari onako kako me je otac naučio – po regulama. Regula – to je kad moraju sve stvari da budu na svom mjestu. To je negdje i normalno i pogotovo važi za ljude koji barataju oružjem – u lovu na primjer, gdje su svi naoružani, ali i na čamcu, jedrilici, prilikom ronjenja... Tako da su me u Bigovu iz zezanja prozvali Vuko Regula jer baš svaki put vezujem čamac kao da će tog dana da udari cunami“, priča nam Vuk.
Pogledajte trejler za "Igru u tami" i - dođite u bioskop.
