Hrvatski osvrt na "Ravnu goru":Ne razumijemo

Serija "Ravna gora", koja je u prethodna dva i po mjeseca prikazivana u udarnom terminu Radio-televizije Srbije (nedjelja od 20h) izazvala je mnogo komentara i to ne samo u Srbiji.

Zagrebački "Jutarnji list" objavio je recenziju serije, kroz vizuru svog novinara Nenada Polimca, u kojoj se konstatuje da su mlađi gledaoci imali problema da razumiju seriju i (istorijske) likove, da "nisu baš ludi za serijom", kao i da scenarista Radoš Bajić, osim vizelnog pristupa, nije uradio bogznašta.

Takođe, konstatuje se u članku, u seriji nema ni najmanje naznake da se pokuša razumjeti zašto Hrvati i Slovenci nisu voljeli Kraljevinu Jugoslaviju.

Nakon opisane finalne scene u poslednjoj, 10. epizodi, koja je emitovana u nedjelju, kada Draža Mihailović sa svojim sljedbenicima stiže na Ravnu goru, autor zaključuje da serija ima "agresivno srpsku optiku".

"Iz opisanog finala moglo bi se zaključiti kako je serija scenariste i reditelja Radoša Bajića zapravo - kako se i najavljivalo - orgijanje srpskog nacionalizma, koji bi zbivanja u Drugom svjetskom ratu htio predstaviti iz drugačije vizure, ali ako ste pažljivo pogledali svih deset epizoda, to je samo djelimično tačno. Nesumnjivo, "Ravna gora" ima agresivno srpsku optiku (vizuru). Kraljevina Jugoslavija se raspala - kako se u jednoj epizodi eksplicitno kaže - zbog izdaje Hrvatske, Dalmacije i Slovenije. Hrvati su, uzgred, glavni negativci u seriji", piše u članku u zagrebačkom listu.

Poslednja epizoda (ukratko).

VIDEO.

Kako su prikazani glavni likovi u seriji?

Prema viđenju autora članka u "Jutarnjem listu", Draža Mihailović (glumi ga Nebojša Glogovac) prikazan je kao mudar vojskovođa, ali koji ima "divlje i neposlušne pristalice", kralj Petar Drugi (Đorđe Živadinović) je napaćeni mladi monarh, koji se našao u za njega preteškoj situaciji, i morao je protiv volje da napusti domovinu, dok je Josip Broz (Dragan Bjelogrlić) predstavljen kao "veliki šminker i ženskaroš", koji u poslednjoj epizodi "realizuje svoj cilj, a to je ljubavna veza sa sljedbenicom Davorjankom Paunović (Milena Jakšić)".

"Mlađi gledaoci teško će se snaći u seriji "Ravna gora". Još će nekako i shvatiti da je Milan Aćimović (Ljubiša Milišić) šef prve marionetske vlade koju su u Beogradu uspostavili Njemci, ali ko je taj Milan Nedić (Feđa Stojanović), koji je u kućnom pritvoru i diskretno se udvara svojoj snaji, uzaludno pokušavajući da izdejstvuje ishoditi prijem kod Aćimovića? Ako potraže odgovore na srpskoj Wikipediji, neće dobiti informacije koje su u skladu sa Bajićevim gledanjem, jer tamo ne idolizuju ratne zločince, kao što je slučaj na hrvatskoj Wikipediji. Sa igranim djelovima u kojima su protagonisti fiktivni likovi nema većih problema, ali čim se uplete istorija, teže je snaći se: vjerovatno zato ciljna publika svakog televizijskog kanala, ona koja najviše kupuje i troši, nije baš luda za "Ravnom gorom'", zaključak je u članku u "Jutarnjem listu".

O tome kako je Radoš Bajić uradio posao takođe nema mnogo pohvala. Konstatuje se da je to povremeno na višem nivou od serije "Miris kiše na Balkanu" Ljubiše Samardžića, ali da to nije konstanta, kao i da su pojedine scene akcija predvidljive (na primjer, epizoda u kojoj je prikazan pokušaj silovanja mlade seljanke)...

"Rediteljska rešenja takođe su banalna: važni likovi su uvijek prvo predstavljeni s leđa, kao u starim holivudskim filmovima, a Broza upoznajemo preko prstena, odjeće i obuće, što i nije tako loše, ali je svejedno rutinski. Ima i dosta lapsusa, zamuckivanja i ponavljanja situacija, što je jasan pokazatelj da je serija privođena kraju u žurbi", piše u recenziji.

Što se tiče glumaca, za Glogovca je konstatovano da je bio harizmatičan, što se od njega i tražilo, dok je Bjelogrlić prvi glumac koji je Tita uspio da predstavi kao karakter.

"Još da nije nespretnog natucanja hrvatskog (odnosno one jezičke varijante kojom je taj govorio) bila bi to najbolja uloga u seriji", ocjena je u članku u "Jutarnjem listu".

(MONDO)