Pročitajte, prije nego što kažete "da", ili ste nedavno to izgovorili.
Kada se jedan od mojih prijatelja vjerio, rekao mi je da nikada nije bio toliko zaljubljen i srećan. "To je nešto što nikada ranije nisam osjetio." "Znam", odgovorila sam. "Sjajno je biti zaljubljen." "To je odlično. Jedva čekam da se vječate!", rekla sam mu uz osmijeh. Piše Liz, na svom blogu koji objavljuje sajt YouTango, i nastavlja: Šest mjeseci nakon njihovog vjenčanja, moj prijatelj me je ponovo nazvao. Učinilo mi se da ga nešto muči. "Jesi li dobro?", pitala sam. Svježe vjenčani prijatelj mi je objasnio da su se on i njegova supruga posvađali, da je ona napustila sobu i vratila se tek nakon pola sata, da se izvini. Na kraju tog telefonskog razgovora, moj svježe oženjeni prijatelj i ja smo se grohotom smijali i oboje osjećali mnogo bolje. Kada je ljubav svježa, lako je povjerovati u to da ste pronašli osobu sa kojom se nikada, nikada nećete posvađati, da ništa ne može da stane između vas. Tada ne biste povjerovali u mogućnost da se izderete na bračnog druga zbog para prljavih čarapa koje ste pronašli ispod kreveta, na primjer. To je sjajan period svake veze kroz koji prolazi svaki par i ja iskreno želim da svima traje što duže. Ali, nije baš tako. U nekom trenutku, u svakom braku, neko od supružnika će jecati na jastuku zbog izgnječene paste za zube, prazne kutije za WC papir u kupatilu... Kada sam se ja udala, niko mi nije rekao da me čekaju i ti ružni momenti. "Užasno se sada osjećam što nakon samo godinu dana braka pitam sebe da li sam napravila pravi izbor", rekla sam jednom prilikom mojoj mami, a ona mi je ovako odgovorila: "Dušo moja, to se pitam jednom nedjeljno, već 50 godiana". U ranim danima braka, osjećamo se postiđeno, tužno, uznemireno, nakon ozbiljnih svađa, ali vremenom shvatite da je to sve normalno, da su prepirke, bacanje kolača, udaranje rukom o zid... neminovne "dok vas smrt ne rastavi" Ovom priliko želim da se zahvalim bračnom paru koji mi je pepričao njihovu epsku borbu prilikom sastavljanja police za knjige. U žaru te "borbe", muž je izašao iz svog stana, žena je pojela cijelu pitu koju je napravila njegova majka, kako njemu ne bi ostalo ni parče. Kada se on vratio, zatekao je nju kako sjedi na podu sa pitom od borovnice u krilu i plače. Zgrabio je viljušku i pridruži joj se. Sada su u braku već 20 godina. Danas, kada sam i ja u braku 26 godina, u trenucima kada mi je teško, sjetim se priče o polici za knjige i bude mi lakše. Svi smo, barem jednom, sjedeli uplakani na podu, umazani pitom od borovnice, zar ne?
"Ne, ovo je nešto sasvim drugačije od onoga što vi imate. Mi se nikada nećemo svađati, nikada."
Onda sam mu ispričala o mojim svađama sa mužem. Kako je jednom udarao pesnicama o vrata, rekao vrlo ružne stvari, vikao na mene, napustio kuću i nije ga bilo satima. Ispričala sam mu i kako sam jednom u nastupu besa bacila pun tanjir divnih kolača, samo da moj muž ne bi mogao da ih pojede.
Bila sam šokirana dok sam ih slušala. Kako su mogli da kažu da imaju dobar brak nakon takve epizode?
