Kako da budete opušteniji, smireniji i da imate više živaca za svoju djecu nego što su vaši roditelji imali za vas.
Roditeljstvo je jedan od najtežih zadataka koje život može da vam postavi. I, za razliku od drugih "zanimanja", ovdje nemate detaljan "opis posla". A djeca na svijet ne dolaze sa "uputstvom za upotrebu". Ali, postoji mnogo savjeta koji vam mogu pomoći na tom putu. Jedan od savremenih pristupa je i da budete opušteniji i smireniji nego što je bila generacija vaših roditelja.
To znači da bi djecu trebalo da vaspitavate bez predrasuda u pogledu emocija koje se javljaju na "obje strane", da prihvatite svaki dan kao dragocjeni poklon i uživate u svakom trenutku odrastanja
Donosimo vam nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći u tome.
Naučite da prihvatite situacije onako kako nailaze. Kad se suočite sa urlanjem, plakanjem, svađanjem ili generalno bilo kojim vidom ponašanja kojim dijete iskazuje otpor, prirodno je da osjetite frustraciju i počnete da se nervirate. Ali, time samo pogoršavate situaciju. Umjesto da počnete da vičete, pokušajte da se izmaknete. Distancirajte se i posmatrajte šta se dešava, ali nemojte u tome učestvovati. Lako se može desiti da ubrzo primjetite kako napadi bijesa odjednom prolaze mnogo, mnogo brže nego prije, sad kad vi više niste zainteresovani da učestvujete u drami.
Nemojte biti suviše strogi ni prema sebi. I vi ste, baš kao i vaše dijete, samo ljudsko biće. Oslušnite kako se osjećate. I čak i ako vam se ne dopada to što primjetite, nemojte sebi suditi previše strogo. Sve što se dešava su samo svakodnevna nova iskustva, nije u pitanju nikakva "viša istina". Kad usvojite ovakav pristup, brzo ćete naučiti da izvučete pouke koje će vam biti korisne u budućnosti, a da ostalo prosto zaboravite.
Recimo… ako vaše dijete bjesni jer nećete da mu kupite igračku, razumljivo je što ćete se vjerovatno vrlo brzo i vi razbijesniti. Ali, umesto da počnete da razmišljate o tome kako se vaše dijete ponaša kao razmaženo derište, razmislite zašto vas to toliko uznemirava. Dere se? Pa, prestaće. I to mnogo brže nego što očekujete, čim shvati da nemate namjeru da se uopše upuštate u razgovor na tu temu.
Prihvatite ponašanje i osjećanja svog djeteta čak i kad ga ne odobravate. Kad to uspjete da postignete, primjetićete da ste mnogo smireniji. Uzmite primjer koji smo već pominjali, da dijete bijesni jer nećete da mu kupite igračku. Vrlo često se može čuti očajničko "nije fer" između dranja i plakanja. Umesto da počnete da vičete i objašnjavate djetetu zašto nije u pravu, prosto recite "moguće, ali tako sam odlučila". I ostanite pri tome.
Jako je važno da pronađete ravnotežu između ekstrema. Recimo… "ne možeš da dobiješ igračku" možda može da postane "možemo da vidimo da li ćeš tu igračku željeti u vrijeme kad ti bude rođendan".
Još jedan od načina da održavate ravnotežu je da, kada je to moguće, djetetu ponudite izbor. Ali, na način da vi postignete ono što želite. Ako se preganjate oko povrća… Nemojte pitati dijete da li želi povrće, nego da li želi jednu ili dve kašike boranije. Ili šta god da je u pitanju u tom trenutku.
Trudite se da živite u skladu sa svojim uvjerenjima. I nemojte zaboraviti da je svaki roditelj najveći uzor sopstvenom detetu. Zato se potrudite da vaše ponašanje uvijek odražava vaša moralna načela, da uvijek budete iskreni i dosljedni, pažljivi prema drugima.
Znate, možete očekivati od djeteta da vas nikad ne laže samo ako vi njega nikad niste slagali...
