Prestanite od djece da očekujete da pamte činjenice. Evo šta bi trebalo da njegujete umjesto da "trenirate" pamćenje mališana.
U moru savjeta koji stižu sa svih strana, roditelji se često pitaju koliko bi strogi trebalo da budu, ili, koliko bi nezavisnosti djeci trebalo dozvoliti.
Pa, nova teorija kaže da ne ne bi trebalo toliko da se fokusiramo na "uspjeh u školi", umjesto da težimo da klince pretvorimo u hodajuće kompjutere, trebalo bi da ih učimo da budu društvena bića, da umijeju da se snađu u međuljudskim odnosima, da budu dobri članovi zajednice, prenosi "Dejli mejl".
"Mi treniramo djecu da rade ono što kompjuteri rade, da prosto 'ispaljuju' memorisane činjenice", kaže dr Keti Hirš-Pasek sa Templ univerziteta u Filadelfiji. "Ali, u tome će kompjuteri uvijek biti bolji od ljudi", dodaje ona.
Ali, ovakav pristup dovodi u pitanje sve ono što podrazumevamo "uspehom u školi", pa i uspjehom generalno.
Umjesto toga, dr Hirš-Pasek i njena koleginica sa Univerziteta u Delaveru dr Roberta Golinkof kažu da treba da kod djece razvijamo i njegujemo spremnost na saradnju, vještine komunikacije, kritičko mišljenje, kreativnost u rešavanju problema i samopouzdanje.
Spremnost na saradnju je ključan element uspjeha i školi i van nje.
Vještine komunikacije ovde bi podrazumevale govor, čitanje, pisanje, ali i umeće slušanja drugih.
Kritičko mišljenje važno je jer nam omogućava da upotrebimo stečena znanja na pravi način. a kreativnost u rešavanju problema je prednost kasnije tokom karijere.
Samopouzdanje je ključna stvar koja će djetetu omogućiti da se osmjeli da ponekad i rizikuje.
Sve što vaše dijete radi, u školi i kod kuće trebalo bi da se zasniva na ovim postulatima.
Kako da to postignete? NIKAD ne ućutkujte djecu kad vam postavljaju pitanja. Ni kad vam je neprijatno da na njih odgovarate, ni kad ne znate odgovor. Umjesto toga - nađite način da ih podstaknete da postave još pitanja. Jer, to je najbolji način da razumeju kako drugi ljudi razmišljaju što je veština koja će im biti veoma, veoma korisna u zrelom dobu.