Prije nekoliko nedjelja, studentkinja koja uz fakultet radi i kao bebisiterka, donirala je dio jetre šesnaestomjesečnoj djevojčici koju čuva.
Još ima dobrih ljudi na ovom svijetu. Ovo je priča o jednoj takvoj djevojci.
Kirsten Majls (22) prisustvovala je prvoj velikoj zdravstvenoj krizi djevojčice koju čuva svega tri nedjelje nakon što ju je porodica Rosko iz Nju Džersija angažovala.
Beba Talija rođena je sa hroničnim oboljenjem koje je moglo da bude fatalno ukoliko ne bude izvršena transplantacija jetre. I tako je Talija dospjela na listu čekanja, pošto niko od članova porodice nije mogao da bude donor.
Kirsten je nakon prve krize kojoj je prisustvovala - "prelomila". Ljekari su joj objasnili sve rizike.
"Nikad ponovo neću moći da budem donor, upozorili su me da ako jednog dana moje sopstveno dijete bude u ovakvoj situaciji, ja neću moći da mu pomognem, čak ni ako sam 100 odsto podudarna", ispričala je ova plemenita djevojka za filadelfijski "Foks njuz".
Uprkos toj činjenici, ona je bila odlučna da dio organa donira Taliji. "To je zanemarljiva žrtva s moje strane, u poređenju sa spasenim životom", kaže Kirsten. "Procjene ljekara su bile da vjerovatno neće doživjeti drugi rođendan, ukoliko se ne nađe donor. A sve što je trebalo ja da uradim je da budem nedjelju dana u bolnici, i ostao mi je ožiljak od desetak centimetara. Ne znam, iz moje perspektive to čak nije ni blizu neke naročite 'žrtve'."
Da bi se utvrdilo da li njen organ odgovara, Kirsten je morala da prođe seriju medicinskih testova i analiza.
"Proces evaluacije ima više faza", objašnjava dr Peter Abt, iz Perelmanovog medicinskog centra Univerziteta Pensilvanije.
"Počinje se analizom opšteg zdravstvenog stanja potencijalnog donora, da bismo se uvjerili da je osoba zdrava, da nema višak kilograma ili neke sistemske bolesti. Zatim se radi serija analiza krvi kojima se provjerava da li je jetra u dobrom stanju, a onda se provjerava i anatomija organa jer i od toga zavisi da li će osoba moći da bude donor."
Crnoj Gori fale donori organa
Donori su generalno mlađi od 60 godina, a konkretno da bi neko donirao jetru nije neophodno da sa primaocem bude u krvnom srodstvu, ali brojni faktori ipak moraju da se podudaraju.
Operacija traje između četiri i osam sati: "Zavisi od toga koliki se dio jetre uzima. Ako je primalac dijete, u pitanju je manji režanj, naravno, nego kad je primalac odrasla osoba."
U većini slučajeva, osobe koje doniraju jetru se nakon potpunog oporavka od same operacije mogu vratiti svojim uobičajenim aktivnostima bez ikakvih ograničenja.
"Kod transplantacije jetrem rizik od komplikacija za donora je prilično visok, oko 25 procenata. I pacijenti i donori i članovi njihovih porodica se prije ulaska u proceduru upozoravaju na moguće rizike. Ali, to je ponekad jedina mogućnost za spasavanje života onoga kome je potrebna transplantacija", objašnjava dr Abt.
U ovom slučaju, sve je prošlo savršeno. I Kirsten i Talija se oporavljaju u skladu sa očekivanjima i prognoze ljekara su sjajne.
