Dekan Medicinskog fakulteta prof. dr Goran Nikolić poručio je da u Crnoj Gori bez donora organa ne može biti ni transplantacija.
Poslanici DF-a, uz uzdržane poslanike SNP-a, u julu nisu podržali zakon zbog, kako su kazali, mogućnih zloupotreba. S druge strane, DPS, SDP i Pozitivna su glasali za predloženi zakon, ali je na sjednici prisutvovalo 67 poslanika, pa zakon nije dobio potrebnu većinu.
Glavna novina zakona je uvođenje podrazumijevane saglasnosti, odnosno da su svi građani mogući donori poslije smrti, osim ako se tome, za života ili poslije smrti, ne usprotive članovi familije.
Po sadašnjem zakonu, donori su samo oni koji su potpisali donorske kartice.
Nikolić je u razgovoru za "Vijesti" kazao da je bez svih društvenih i pravnih uslova medicina potpuno nemoćna da program transplantacije izvede i održi u jednoj zajednici. Bez donora, kako je naglasio, nema ni transplantacija.
On je napomenuo da donorske kartice, koje trenutno funkcionišu u Grnoj Gori, predstavljaju potpisanu saglasnost onoga koji je posjeduje, da se u slučaju kliničke smrti mogu upotrebiti organi.
“Broj donorskih kartica za sada je zanemarijiv. Smatra se da bi program transplantacije funkcionisao na donorskim karticama, potrebno je da ih ima 80 odsto stanovništva. Taj broj je za mnoge samo san”, kazao je Nikolić.
Prema posljednjim podacima, u Crnoj Gori je za dvije godine izdato samo 300 donorskih kartica. Da bi zaživjele, potrebno je da ih uzme više od 490.000 građana.
Nikolić je objasnio da je potreban obuhvat od 80 odsto građana, jer nije svaki preminuli pogodan za transplantaciju.
“Kod transplantacije, potrebno je da ljekari konstatuju kliničku smrt, što je stanje kada je mozak, kao najosjetljiviji organ, trajno oštećen u svim funkcijama osim u regulaciji rada srca i disanja. To je stanje duboke nepovratne kome. Postoje medicinski testovi koji apsolutno odvajaju nepovratnu od povratne kome. Statistički gledano, broj bolesnika koji dožive nepovratnu komu, i uz to imaju donorsku karticu i saglasnost porodice, trenutno je mali. Zato je potrebno da broj donorskih kartica bude 80 odsto ukupnog broja stanovnika”, rekao je Nikolić.
Transplantacije, kako je kazao Nikolić, mogu biti kadaverične (sa pacijenta koji je u kliničkoj smrti) i sa živog donora (davaoca).
“Sa živog donora mogu se transplatovati bubrezi, zato što ih ima dva, pa se jedan uzima, a drugi ostaje donoru, i jetra, jer se ne transplantira cijela nego samo njen dio. Srce, pluća, pankreas se mogu transplantirati samo sa kadavera kao donora”, rekao je Nikolić.
Nikolić dodaje da društvo treba da obezbijedi da broj organa za transplantaciju bude onoliki koliki je broj bolesnika koji čekaju transplantaciju:
“Naivno je razumijevanje pristupa Eurotransplantu da ćemo samo prijavljivati pacijente kojima je potrebna transplantacija, a da će mreža obezbjeđivati organe. Možemo da, prateći paranoidne ideje o'zloupotrebi i trgovini organima’, ne pristupimo Eurotranspantu. A kakva je budućnost ako se uzdamo u sopstvene mogućnosti”, upitao je Nikolić.
On je dodao da je Crna Gora u Eurotrasplant uključena preko Hrvatske, u kojoj važi podrazumijevana saglasnost, jer za samostalno članstvo treba ispuniti uslove koje mi trenutno nemamo.
“Ideja Eurotransplanta je proširenje baze potencijalnih donora organa. U slučaju kliničke smrti neke osobe, i ispunjena pravnih i etičkih uslova transplantacije njen genetski kod se prijavi sistemu Eurotransplata. Pretraživanjem prijavljenih kandidata za transplantaciju, nalazi se najveća podudarnost genetskog koda donora i nekog od pacijenata koji čekaju transplantaciju. Organ se ekspaltira, uzima od donora, i u najkraćem vremenskom roku šalje transplantacionom centru države u kojem ekipa za transplataciju i pacijent kome organ najviše odgovara čekaju spremni za operaciju. Ako je dominantan stav u društvu, kao što je sada, da transplantacije treba da postoje, ali da većina građana ne želi da razmišlja o ideji da bude donor program, transplantacije se ne može izvesti”, istakao je Nikolić.