Lider Srpske radikalne stranke optužen je za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93.
Ne osporavajući da je svjedok u rukama srpskih paravojski preživio teške patnje, Šešelj je tokom unakrsnog ispitivanja dokazivao da je on kao "šešeljevce" pogrešno identifikovao "bijele orlove" i druge paravojske, pošto su mu to sugerisali tajna policija BiH i haško tužilaštvo.
VS-1015 je izjavio da su ga srpske snage uhapsile početkom maja u Zvorniku i da je do sredine jula bio zatočen sa drugim Muslimanima na lokalnoj ekonomiji i u ciglani.
Po njegovim riječima, zarobljenike su redovno teško prebijali pripadnici grupa "šešeljevci" ili "Kraljevčani", kao i "policajci" ili "specijalci" iz Loznice.
VS-1015 potvrdio je i da su "šešeljevci" zvani Zoks i Pufta ubili dva zarobljenika iz njegove grupe. Pufta je, pored toga, jednom zarobljeniku nožem isekao sa ruke istetoviran polumjesec i zvijezdu.
Precicirao je da im je jedan od vodja te grupe zvani Niški, koji zarobljenike nije tukao, nego štitio, rekao da su oni "Šešeljeva diverzanstka jedinica". Kao "šešeljevce" koji su zlostavljali njega i druge pritvorene Muslimane, svjedok je, pored Pufte i Zoksa, identifikovao i izvjesnog "vojvodu", Dragana Tora, Sašu i Savu.
Opisujući kako ga je "vojvoda" ispitivao, a Zoks teško prebio metalnom šipkom, poslije čega je jedva preživio, VS-1015 je zaplakao.
Sa drugim zarobljenicima, svjedok je, kako je rekao, bio prinudjen da prati "majora Tora", Puftu i Savu u "pljački" po Zvorniku, odnosno da iz napuštenih muslimanskih, ali i srpskih kuća na kamione utovara vrijednije stvari, mašine i gradjevinski materijal koji su odvoženi u Srbiju.
VS-1015 je kazao da je sredinom jula 1992. prebačen u zarobljenički logor Batković kod Bijeljine i da je u decembru te godine razmijenjen. U unakrsnom ispitivanju, Šešelj je predočio da u svojoj prvoj izjavi po izlasku iz zarobljeništva, datoj bosanskoj komisiji za otkrivanje ratnih zločina, svjedok 1993. nigde nije pomenuo "šešeljevce", već samo "četnike".
Šešelj je tu izjavu i pročitao u sudnici, a svjedok je potvrdio njenu tačnost, uključujući i to da su paravojnici koji su držali zarobljenike imali "oznaku belih orlova".
Na pitanje zašto nije pomenuo "šešeljevce" kada se dogadjaja najbolje sjećao, VS-1015 je odgovorio da "ne zna" kako je do toga došlo, sugerišući da je izjavu dao na brzinu i da se detalja prisjetio 1996. tokom podrobnog razgovora sa istražiteljima haškog tužilaštva.
Svjedok je, medjutim, odbio Šešeljevu više puta izrečenu tvrdnju da je "šešeljevce" pomenuo tek po nalogu AID-a, službe bezbjednosti BiH, koja je "zloupotrebila njegovu patnju". Ostao je pri iskazu da su se "šešeljevci" sami tako nazivali.
Citirajući svjedokovu izjavu da je njega i druge zarobljenike ispitivao "vojvoda koji se prezivao Repić", optuženi je tvrdio da je to bio Dušan Vučković zvani Repić, a ne, kako tvrde tužioci, Miroslav Vuković zvani "Chele" koga je Šešelj kasnije proglasio za četničog vojvodu.
VS-1015 odgovorio je da je pominjanje "prezimena Repić" vjerovatno bila greška i da on nikada nije čuo da "vojvodu" čija je duga kosa bila vezana u repić i ko se tako zove.
Šešelj je tvrdio i da je AID svjedoku sugerisao da ne pominje da je prezime vojvode Repić, ali je svjedok to odbacio kao netačno.
Optuženi je kazao i da niko nikada nije čuo za "Šešeljevu diverzantsku jedinicu", na šta je VS-1015 ostao pri iskazu da je svoju formaciju tako predstavio "kapetan Niški".
Sudjenje Šešelju biće nastavljeno sljedeće nedjelje.
(Beta)