U završnoj riječi tužilaca bivši načelnik Generalštaba VJ okvalifikovan kao glavni vojni izvršilac politike sprovođenja sile na prostorima eks Ju
U završnoj riječi na suđenju Momčilu Perišiću pred Haškim tribunalom, optužba je u ponedjeljak tvrdila da su zločini nad nesrbima u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu 1993-95 bili "predvidljiva posljedica" državne politike tadašnje vlasti u Beogradu koja je bila "sprovođena silom".
Generalu Perišiću, u to vrijeme načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, optužnica u 13 tačaka stavlja na teret pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih djela, napada na nesrpske civile, progona i istrebljenja, u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici 1993-95. Te zločine, po optužnici, neposredno su počinile Vojska Republike Srpske (VRS) i Srpska vojska Krajine (SVK).
Tužilac Mark Harmon označio je, na početku završne riječi, generala Perišića kao "ključnog vojnog primjenitelja te državne politike" vlasti SR Jugoslavije čije su "kolateralne žrtve" bile stotine hiljada nedužnih civila.
General Perišić bio je, po riječima tužioca, "ratnik iz sjenke", sakriven "iza negiranja vlasti SRJ da su umiješane u ratove" u BiH i Hrvatskoj.
Perišić je "s namjerom pomagao snagama koje su činile zločine", iako je "imao saznanja da je VRS ubila desetine hiljada i proterala stotine hiljada nesrba", kazao je Harmon.
Dok je od 1993. bio načelnik Generalštaba VJ, Perišić je, prema tužiocu, znao i da je glavni strateški cilj vođstva RS, usvojen na skupštini u maju 1992, bilo razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata.
Znao je i da su među strateškim ciljevima bosanskih Srba "uklanjanje Drine kao granice" i "podjela Sarajeva".
Te ciljeve, predsjednik RS Karadžić ponovio je na sastanku s Miloševićem, Perišićem i drugim visokim srpskim zvaničnicima u decembru 1993.
Tužilac Harmon tvrdio je da je Perišić bio svjestan da se ti ciljevi ne mogu ostvariti "bez upotrebe sile", zato što nesrpsko stanovništvo nije željelo da dobrovoljno napusti svoje domove.
"Dakle, general Perišić je pružao ključnu pomoć u oficirima, municiji i oružju, koja je omogućila VRS da nastavi sa ratom i zločinima, potpuno svjestan namjera vrha i armije RS i njihovih postupaka. Znao je da nesrbi neće dobrovoljno napustiti svoje kuće, bez upotrebe sile.", naglasio je zastupnik optužbe.
"Državnu politiku" podrške Srbima u BiH i Hrvatskoj, po zastupniku optužbe, osmislio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a sprovedena je preko Vrhovnog savjeta odbrane SRJ u kojem su bili još predsjednik SRJ Zoran Lilić i predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.
Pošto je ta odluka donijeta, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji, JNA je odbacila ulogu savezne vojske i postala "moćni zaštitnik Srba u BiH i Hrvatskoj", kazao je tužilac Harmon. JNA je naoružavala Srbe, ali i učestvovala u borbama na njihovoj strani i u etničkom čišćenju nesrba.
Harmon je kazao da je u maju 1992. lider bosanskih Srba Radovan Karadžić predložio generalu Perišiću da postane komandant novoformirane VRS, ali da je Perišić to odbio zato što je srpsko vođstvo, po njegovim riječima, "željelo da ona bude etnički čista armija, pod uticajem Srpske demokratske stranke".
"Ali, uloga generala Perišića bila je ključna u postavljanju njegovog prijatelja Ratka Mladića na čelo VRS", rekao je tužilac, citirajući zapis iz Mladićevog dnevnika prema kojem je Perišić na sastanku u maju 1992. kazao: "Mladić je prava osoba, ako njega podržite, dobićete ono što želite".
Pri povlačenju iz BiH, sredinom maja 1992, JNA je, po riječima Harmona, ostavila VRS vitalne zalihe municije, vojne opreme i oružja, a pružanje ključne pomoći iz Beograda nastavljeno je i tokom narednih ratnih godina, dok je na čelu VJ bio Perišić.
Bivši načelnik GŠ VJ optužen je za podržavanje i pomaganje artiljerijskih i snajperskih napada na civile u Sarajevu sa položaja Vojske Republike Srpske 1993-95; ubistva oko 7.000 Muslimana i premještanja stanovništva Srebrenice u julu 1995. godine, kao i raketnih napada na Zagreb sa položaja snaga Republike Srpske Krajine u maju 1995.
Optužnica protiv Perišića zasnovana je na tvrdnji da su komandanti i najvažniji oficiri Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine bili starješine Vojske Jugoslavije, zato što su plaćani iz Beograda preko posebnih personalnih odjeljenja Generalštaba VJ na čijem je čelu bio Perišić.
Prema optužnici, VRS, SVK i VJ bile su, stoga, jedna oružana sila pod komandom i kontrolom generala Perišića. VJ je srpske snage u BiH i Hrvatskoj, po optužnici, logistički i finansijski podržavala, snabdijevala municijom, a pružala im je podršku i u ljudstvu.
Odbrana tokom suđenja nije negirala da je VJ logistički pomagala srpske armije u Hrvatskoj i BiH, ali je opovrgavala da je Perišić imao komandu i kontrolu nad vojskama RS i RSK.
Suđenje generalu Perišiću počelo je pred Tribunalom 2. oktobra 2008., a tužioci su izvođenje svojih dokaza završili u decembru 2009. Dokazni postupak odbrane okončan je 11. januara ove godine.
General Perišić dobrovoljno se predao Tribunalu 7. marta 2005. godine, na dan kada je optužnica protiv njega objelodanjena, a dva dana kasnije je u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.
Od jula te godine bio je na privremenoj slobodi u Srbiji, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 18. septembra 2008. Perišić je više puta na privremenu slobodu bio puštan i tokom procesa.
(Beta)