BEOGRAD, 21. 3. - Istrazitelji Haskog tribunala u centralnoj Albaniji 2003. obisli su "zutu kucu" koju su izvori naveli kao mjesto na kome su ubijani zatvorenici, posto su im izvađeni vitalni organi, pise u knjizi "Lov, ja i ratni zlocinci" Karla del Ponte, a prenosi danasnja "Politika".
Bivsa glavna tuziteljka Medjunarodnog krivicnog suda za ratne zlocine na podrucju bivse Jugoslavije navodi da je Hasko tuzilastvo otkrilo, istrazujuci zlocine Oslobodilacke vojske Kosova 1999. godine nad Srbima, Romima i drugim etnickim zajednicama, da su osobe, nestale u sukobima na Kosovu, koriscene u operaciji krijumcarenja organa.
Istrazitelji Tribunala i funkcioneri UNMIK-a dobili su te informacije od "pouzdanih novinara" koji su otkrili da su u ljeto 1999. godine kosovski Albanci kamionima prebacili preko granice na sjever Albanije vise od 300 otetih osoba.
Ti zatvorenici najprije su bili zatvoreni u kampove gdje bi mlađe i vitalnije zatvorenike pregledali ljekari, i oni su dobijali hranu i niko ih nije tukao, a zatim bi bili prebaceni u pritvor u druge centre.
Jedna soba u toj "zutoj kuci", kako su opisali novinari, sluzila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe zatvorenicima. Organe bi zatim, preko aerodroma Rinas kod Tirane, slali u hirurske klinike u inostranstvu gdje su korisceni za presađivanje klijentima koji bi to placali.
Zrtve koje bi ostale bez jednog bubrega, ponovo bi bile zatvarane u istu baraku do trenutka kada bi ih ubijali zbog "drugih vitalnih organa".
"Na taj nacin, drugi zatvorenici u baraci znali su kakva sudbina ceka i njih i, prema tim navodima, preklinjali su, prestravljeni, da odmah budu ubijeni", prenosi ona navode izvjestaja.
Iako su informacije novinara i pripadnika UNMIK-a bile nepotpune, istrazitelji Tribunala su utvrdili da su se detalji uklapali i potvrdjivali podatke koje je sakupio Tribunal.
Sve osobe, za koje izvori navode da su bile prisutne u kampovima u Albaniji u kasno ljeto 1999, proglasene su nestalim u ljeto iste godine i od tada vise nikada nisu viđene.
Zrtve u tim slucajevima bile su otete, poslije NATO bombardovanja, u periodu kada su na Kosovu bile prisutne međunarodne mirovne snage i brojni istrazitelji i sluzbenici organizacija za ljudska prava, zbog cega nije bilo jasno da li zlocini pocinjeni u tom periodu ulaze u nadleznost Haskog tribunala.
Del Ponteova navodi da su istrazitelji Tribunala i UNMIK-a, sa novinarima i jednim albanskim tuziocem, dosli u centralnu Albaniju pocetkom 2003. godine, gdje su obisli "zutu kucu", koju su izvori novinara naveli kao mjesto na kome su ubijani zatvorenici. Istrazitelji Tribunala nisu uspjeli da identifikuju izvore, koje su novinari odbijali da imenuju, a bilo je i pravnih prepreka za pokretanje procesa, objasnjava ona, navodeci da im je albanski tuzilac koji je ucestvovao u istrazi "otkrio jos jednu dimenziju problema saradnje".
" Hvalio se da ima rodjake koji su bili borci OVK i rekao je istrazitelju Tribunala: 'Ovdje nema grobnica sa Srbima. Ali, ako su odveli Srbe preko granice Kosova i ubili ih, dobro je sto su to ucinili'", pise Del Ponteova.
Na kraju su tuzioci i istrazitelji na slucajevima OVK odlucili da su dokazi nedovoljni.
"Bez izvora i nacina da ih identifikujemo i nađemo, bez tijela i bez dokaza koji bi povezali osumnjicene visokog nivoa za ta dijela, sve mogucnosti za vođenje istrage bile su zatvorene" za Hasko tuzilastvo, pise del Ponteova u memoarima.
(TANJUG)