Zemunski klan i JSO su postavljali ljude na rukovodeća mjesta u državi. Zločin je izvršila organizovana kriminalna grupa, politički je motivisan, pripreman... Ubistvu je prethodila satanizacija, kaže sudija koja je osudila ubice.
Ubistvu Zorana Đinđića, koje se dogodilo 12. marta 2003. godine, prethodila je satanizacija ličnosti premijera, a bilo je i mnogo propusta od strane onih koji su imali zadatak da ga sačuvaju.
To u ekskluzivnom intervjuu kaže Nata Mesarović, sudija u penziji i predsjednica sudskog vijeća Specijalnog suda, koje je za ovaj zločin osudilo pripadnike zemunskog klana i članove državne Jedinice za specijalne operacije (JSO).
Presudom su, podsjetimo, na maksimalne kazne od 40 godina zatvora osuđeni Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, a ostali na dugogodišnje kazne.
Kako se danas sjećate sudskog procesa za ubistvo Zorana Đinđića? Šta vam je prvo sjećanje?
"Zločin izvršen od strane organizovane kriminalne grupe, politički motivisan, pripreman... Država, odnosno bezbjednosna struktura, nije sačuvala predsjednika vlade, dozvolila je da bude ubijen na ulazu u zgradu vlade, uz mnogo propusta od strane onih koji su imali zadatak da ga sačuvaju. Ne mislim samo na njegovo lično fizičko obezbjeđenje već i na kontraobavještajne službe, na MUP i Državnu bezbjednost. Ubistvu je prethodila satanizacija ličnosti premijera i njegovih najbližih saradnika. Kritikovan je za politiku vlade, optužen za saradnju s Haškim tribunalom i kriminalnim grupama, napadan zbog najavljenih reformi, a posebno je satanizovan kad je najavio borbu protiv organizovanog kriminala krajem 2002."
Taj proces je, mnogi su složni, jedan od najvažnijih u istoriji srpskog pravosuđa, nazivan je "suđenjem vijeka", ali se, s druge strane, zna da niste imali veliku podršku u radu...
"Sudski proces se vodio u otežanim uslovima, uz negativnu medijsku hajku, uz činjenje radnji od različitih struktura društva da se spriječi utvrđivanje istine i donošenje presude. Od diskvalifikacije sudija Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, specijalnog tužioca, prijetnji ukidanjem tzv. Specijalnog suda, koje su dolazile iz vrha pravosudne vlasti, a danas se pozivaju na Specijalni sud koji su ružili na sve moguće načine. Našem vijeću je poslata vanredna kontrola nadzornog odbora tadašnjeg Vrhovnog suda iako je inače vijeće bilo izloženo većoj pozornosti suda javnosti. Podršku su nam pružili pojedinci iz nevladinog sektora. Malo je bilo nezavisnih i objektivnih novinara koji su vjerno prenosili ono što se dešava u sudnici."
Pomenuli ste bezbjednosne propuste... Mi od 2003. slušamo da je bilo velikih propusta u objezbeđenju premijera...
"Tačno, bilo je velikih propusta u obezbjeđenju premijera. Zatajili su mnogi, odnosno nisu vršili dužnost kako su morali - stručno, savjesno i odgovorno. Zloupotrijebili su ovlašćenja, to sam i javno saopštila prilikom usmenog obrazloženja i u pismenom otpravku presude. Oni koji su bili dužni da profesionalno rade svoj posao su zatajili, prije svega u bezbjednosnoj procjeni, u sprovođenju mjera u novonastaloj situaciji, jer je premijer bio povrijeđen i otežano se kretao... Bilo je tu i surevnjivosti između pripadnika pojedinih službi i ličnog obezbjeđenja premijera, zatim isključene su kamere na ulazu u vladu i u dvorištu dva dana prije atentata, a bio je i zakrčen prolaz - tunel koji je bio najbezbjedniji za vozila prilikom ulaska u zgradu vlade. Tunel je proradio odmah nakon ubistva."
Isključenje kamera je ostalo misterija do dan-danas.
"Nije se saznalo ko je dao naredbu za isključenje kamera iako smo se time bavili. To nije utvrdila ni Koraćeva komisija. Indikativno je da niko nije snosio odgovornost, ni disciplinsku ni krivičnu, a neki su posle toga napredovali u službi. Niko od nadležnih nije ni ponudio ostavku kao moralni čin, a u toku postupka neki od saradnika su tvrdili da je vlada prisluškivana. Iz svega ovoga proizilazi da ne treba potcjenjivati neprijatelje. Lava odmah primijetite, ali virus teško."
Da li neke stvari koje su prethodile atentatu 12. marta 2003. nisu ozbiljno shvaćene?
"Premijeru se organizuju sačekuše po Srbiji, pokušan je atentat kod Limesa, a pritvoreni se goni za falsifikovanje isprave i pušta iz pritvora. Mnogi se tada javno bore za pravo pritvorenog na rad, nikad se nisu izvinili što su to činili i što se nisu borili za osnovno pravo na život koje pripada i premijeru."
Imali ste uvid u obimnu dokumentaciju, saslušali ste veliki broj ljudi... Šta vas je najviše iznenadilo od svega što ste vidjeli i čuli?
"Do ovog suđenja i formiranja tzv. Specijalnog suda nismo imali iskustva u predmetima organizovanog kriminala. Iznenađujuća je ta sprega između kriminalaca i djelova sistema vlasti. Bez podrške profesionalaca u državnim strukturama - nema jakih organizovanih kriminalnih grupa. Povezuje ih interes, niko tu nije slučajno. Ono što je mene iznenadilo jeste činjenica da su pripadnici zemunskog klana, zajedno s kriminalizovanim dijelom JSO, željeli ne samo da utiču na vlast već i da aktivno učestvuju u izboru i postavljenjima. O tome su govorili bivši načelnik DB, ministar unutrašnjih poslova, šef biroa za komunikacije u vladi i potpredsjednik vlade. Tu situaciju možemo vidjeti iz svjedočenja političara koji je, govoreći o JSO, pred sudom izjavio: „Oni su bili država, ova naša postojala je od ugla ulice Nemanjine do ugla Ulice kneza Miloša.“ Oni su postavljali ljude na rukovodeća mjesta u državnim institucijama za koje su bili zainteresovani, a oni su im za to vraćali važnim podacima koji su im olakšavali i omogućavali djelovanje. Zbog njihovih zahtjeva ostavke su podnijeli načelnik DB i njegov zamjenik, na njihov zahtjev postavljen je načelnik VI uprave, a pod njihovim pritiskom ostavku je napisao i ministar unutrašnjih poslova. Iznenađujuće je koliko je bila jaka grupa koja je činila sve da dokaže da Đinđić nije ubijen kao predsjednik vlade. Nažalost, i prva krivična prijava glasi da je u Nemanjinoj 11 ubijen Zoran Đinđić, bez navođenja titule i funkcije, a da je teško tjelesno povrijeđen Milan Veruović."
Zašto?
"Težnja je bila dokazati da se radilo o mafijaškom obračunu, da je premijer imao svoju mafiju..."
Da li ste tokom sudskog procesa bili uplašeni za svoju bezbjednost? Svi se sjećamo da su vam u dvorištu vikendice ostavljene tri ruže, koje su simbol JSO, da ste dobijali telefonske i pismene prijetnje, da su pripadnici JSO na suđenja dolazili u majicama na kojima je vuk sa razjapljenim čeljustima i crvenom beretkom...
"Ništa ne prenosi više hrabrosti plašljivcu od straha drugog.“ Kad se poklekne pred strahom od zla, već se osjeća zlo straha. Postojale su prijetnje iskazane na različite načine, neke su bile isuviše ozbiljne, ja sam s njima upoznavala nadležne organe. Oni koji su prijetili nisu se nikad identifikovali, a ima ih iz svih struktura društva, iz vlasti..."
Pojedini danas porede klan nedavno uhapšenog Veljka Belivuka sa zemunskim klanom. Kako vi to vidite?
"O klanu Veljka Belivuka nemam saznanja osim iz sredstava javnog informisanja, koliko i svi građani. Zemunski klan je imao ogromnu snagu i moć. Teško da će se ponoviti na ovim prostorima."