"Samo vi, djeco, radite svoj posao. Ništa vi ne brinite za mene", posljednje su riječi blaženopočivšeg patrijarha Irineja u VMC Karaburma. Kazao je to kad su ga doktori stavljali na neinvazinu ventilaciju (NIV).
To nam svjedoči pukovnik doc. dr Ivo Udovičić, komandant ove kovid bolnice. Vrsni anesteziolog s VMA, koji na radnom stolu već ima statuu patrijarha Pavla, dočekao je početkom novembra i njegovog nasljednika. Patrijarh Irinej je bio pozitivan na koronu, ali ne i bolestan, ali je smješten u "Karaburmu" iz predostrožnosti, zbog godina i komorbiditeta.
- Tih prvih sedam-osam dana zaista je bilo lijepo raditi ovdje. Uvijek smo išli kod Njegove svetosti. Volio je da priča, bio je govorljiv, informisan. On je nas hrabrio: "Djeco moja, idite liječite druge ljude. Vidite koliko je ovdje teških pacijenata. Šta ćete kod mene?" - priča nam dr Udovičić, koji nas uvodi u crvenu zonu.
Pod punom "ratnom opremom" prolazimo kroz bijela vrata, koja se za nama automatski zaključavaju. Nema nazad. Izlaz je na drugom kraju. Ništa se ne prepušta slučaju - koroni.
Apartman je na spratu, tu je bio patrijarh. Iako riječ "apartman" zvuči luksuzno, te dvije sobice i kupatilo spojeni hodničićem u staroj zgradi VMC Karaburma sve su samo ne luksuz. Ali pravi je luksuz, ako je čovjeka već skolila korona, da ga ovi ljudi liječe i paze. I to se osjeća na svakom koraku. To se ne da odglumiti. TV okačen na zid - "suvenir" koji podsjeća da je tu bio patrijarh Irinej. Upravo zbog njega i donijet. S kreveta pogled puca na Dunav, preko stadiona OFK Beograd. A u njemu štrči jedan stari, visoki dimnjak.
To "parče" Beograda je posljednjih dana ovozemaljskog života gledao blaženopočivši patrijarh. - Kaže Njegova svetost jedan dan: "Nešto gori tamo." Gledam, nema ništa. Pomislim da mu se nije nešto prividjelo od manjka kiseonika. Kad, stvarno, na krovu ove zgrade su nešto varili i bio je mali plamen. I ja kroz ove naočare ne vidim, a on bez naočara, u 91. godini, vidio je - seća se dr Udovičić. Imao je patrijarh, veli, uhodani raspored - tačno se znalo kad je doručkovao, ručao, večerao, o čemu su brinula i dvojica njegovih sekretara. - Osjećala se tih dana neka čudna energija u vazduhu. Tad smo imali i dosta teških pacijenata i svi su dobro prolazili. Svi smo radili sa zadovoljstvom - govori dr Udovičić. Ali, onda je došao 10. dan. Kreću simptomi. - Prvo je imao upalu pluća, koju smo u startu sanirali. Oporavio se. Ali posle dva dana dolazi do srčanog popuštanja zbog pneumonije i dejstva virusa na srce. I iz toga se izvukao - kaže dr Udovičić. U apartmanu su četiri kreveta. I toliko pacijenata.
- Bog dušu da prosti patrijarhu - veli jedan mladić dok se krsti. Pred foto-aparat neće, dok Bogoljub Martić (48) iz "Kobri" veli: - Čuo sam da je patrijarh bio u ovoj sobi. I drago mi je što sam i ja tu. Hvala Bogu i hvala doktorima, sad sam dobro. Uskoro opet na zadatke. Redovno. Treće pogoršanje, nastavlja doktor, patrijarh nije mogao da preživi. - Pluća su počela ponovo da otkazuju. Morao je u intenzivnu. Sjeo je u kolica. Premjestili smo ga s kiseonikom. Kod drugih pacijenata u takvim trenucima vidite strah, paniku, borbu za život. A on je bio potpuno miran. Kao božiji čovjek, vjerovatno se i prepustio božijoj volji. Kad smo mu stavljali neinvazivnu "ful fejs" masku i objašnjavali šta ćemo mu raditi, rekao je: "Samo vi, djeco, radite svoj posao. Ništa vi ne brinite za mene" - priča dr Udovičić.