Miroslav Mika Aleksić režirao je dva igrana filma, a ostvarenje "Stvar srca" nosi naziv po njegovoj školi glume u kojoj je, sudeći prema brojnim svjedočenjima, zlostavljao učenice.
U Velikoj dvorani Doma sindikata, 25. oktobra 2006. godine premijerno je prikazan film "Stvar srca" scenariste i reditelja Miroslava Mike Aleksića, koga je glumica Milena Radulović optužila za silovanje, nakon čega su uslijedile i brojne druge optužbe njegovih bivših učenica.
Aleksić je film realizovao u ličnoj produkciji, zajedno sa suprugom Biljanom Mašić.
Film koji nosi naziv po njegovoj sada zloglasnoj školi glume govori o ljubavnoj drami dvoje mladih, a u intervjuu za list Politika koji je Aleksić dao pred premijeru filma govorio je o ljubavi, problemu prevare umijeću praštanja i vještini da se prepozna pravi trenutak kada je oproštaj moguć.
"Ti junaci nose ono što nosi mladost, ogromnu čistotu i osjećanje da prevara u ljubavnom naboju izgleda kao nešto što je neoprostivo i nepremostivo. Dok su ljudi mladi, to predstavlja ogroman problem i tu se suprotstavljaju dva ugla gledanja problema, jedan muški, a drugi ženski, koji se sudaraju, a osnovni motiv je umijeće praštanja" ispričao je u razgovoru za list Politika Mika Aleksić.
On je tom prilikom naglasio kako u svom filmu nema psovki, nasilja i ikonografskih obilježja vremena u kojem živimo. U priči o prevari Aleksić je podvukao da je ipak najvažnije opraštanje, imati moć praštanja i znati oprostiti.
""Stvar srca" je i Srbija i ljubav i opraštanje. Mnogo šta se može podvesti pod ono što nazivamo "stvar srca". To nisu samo ljubavni odnos, vladanje emotivnim prostorima ili odluke koje donosimo. "Stvar srca" jeste ljubavna drama, koja na drugi način priča tu priču, i osnovni dramaturški zadatak je bio kako uklopiti prostor odrastanja junaka sa prostorom mitskog doživljaja i prostorom gdje je povrijeđen lični ljubavni prostor, gdje je neko na trenutak prošao i ostavio ožiljak. Taj ožiljak sukobljava junake, ali ne zato što se mrze ili što ne mogu da oproste, već zato što su mladi i ne umiju i nemaju iskustvo da oproste. Vrijeme i trenutak praštanja su najvažniji. To je trenutak kada nekog podržite ili kad zakasnite samo nekoliko sekundi ili neko vrijeme pa to više nije oproštaj i nema to značenje, što je i hrišćanska odlika", rekao je tada Aleksić.