Karla del Ponte: Miloševićev glas podrhtavao je od bijesa

BEOGRAD, 13. 3. - Prvi i jedini put kada se Karla del Ponte nasamo srela sa Slobodanom Miloševićem u Haškom tribunalu, bivši jugoslovenski i srpski predsjednik nastojao je da ostavi utisak da dominira razgovorom, kao da je i dalje šef države, "bos svih bosova", opisuje taj neuspjeli razgovor bivša haška tužiteljka u svojoj knjizi "Lov".

U knjizi, koja treba da bude objavljena krajem marta u Italiji, a u čije je izdanje dostupno za novinare prije zvaničnog objavljivanja imala uvid agencija Beta, ona opisuje i dogadjaje na početku sudjenja Miloševiću u Hagu, navodeći da je pred prvo saslušanje bivšeg predsjednika Jugoslavije tražila da se s njim sastane nasamo.

Iz bezbjednosnih razloga, razgovor s Miloševićem je upriličen u sudnici, pošto su sudije i ostali članovi suda otišli.

"Sjela sam za jedan kraj stola i čekala da dvoje, troje službenika obezbjedjenja dovedu Miloševića. Nekoliko trenutaka gledao je oko sebe, izbjegavajući moj pogled. Predstavila sam se i počela da mu objašnjavam pravila procedure i moje pravo da trazim ispitivanje", navodi Karla del Ponte.

"Spremna sam da vas odmah saslušam, jer imate mnogo da kažete", rekla je optuženom.

"Miloševih me je tada pogledao u oči. Pokušavao je da ostavi utisak da je snažan, da dominira razgovorom, kao da je i dalje predsjednik, šef države, i dalje glavni komandant oružanih snaga, bos svih bosova", piše bivša haška tužiteljka.

Pošto joj je odgovorio da dobro poznaje proceduru, Milošević je kazao da može da odbije da odgovara na njena pitanja, a zatim je okrenuo glavu i počeo da govori na srpskom jeziku, 'ponavljajući već pripremljene napade na Tribunal i Tužilaštvo'".

"Uzbudio se. Glas mu podrhtava od bijesa. Čini se snažan, bistar, nimalo slab. Ali, to više nije čovjek na čiji su šarm i samouverenost nasjeli toliki političari i diplomate. Liči na razmaženo dijete koje svojim hirovima posle izvjesnog vremena počinje da ide na nerve", piše Karla del Ponte.

Ona navodi da joj, pošto je ispunila svoje pravo da ga pozove da saradjuje u istrazi i pošto je on iskoristio svoje pravo da to odbije, razgovor s Miloševićem više nije bio ni od kakve koristi.

"Vodite ga", rekla je čuvarima. "Nismo se rukovali. Nikada se više nismo sreli nasamo, licem u lice", piše Del Ponteova.

Ona piše i o ponašanju Miloševića u večeri kada je izručen Haškom tribunalu, odnosno kada ga je prethodno upravnik zatvora u Beogradu predao Kevinu Kertisu, zvaničniku britanske
policije, koji mu je pročitao njegova prava i zvanično ga obavijestio da je uhapšen.

Kada je ugledao helikoptere, Milošević se iznenadio, "kao da nije znao da dogovori koje je postigao s Koštunicom više ne važe", piše Del Ponteova.

Dok su letjeli za Tuzlu, Milošević je pokušavao s Kertisom da razgovara na engleskom jeziku, a kada su stigli u bazu NATO-a u blizini tog grada, "zatražio je da na zemlju položi maramicu kako ne bi morao da zgazi na tlo BiH", piše bivša tužiteljka.

Nakon što je Milošević prebacen u Sheveningen, Del Ponteovoj su, kako navodi, stigle "nezaslužene čestitke iz cijelog svijeta". "Više od bilo koga drugog, zaslužne su osobe poput Zorana Djindjića, i drugih u Srbiji koji su uz veliki lični rizik predali vodju mafije koja je držala u svojim rukama veliki do zemlje i institucija", piše Karla del Ponte.

Opisujući dogadjaje koji su prethodili hapšenju Miloševića, Del Ponte piše o razgovorima s tadašnjim premijerom Srbije Zoranom Djindjićem.

Početkom marta 2001. Djindjić je zatražio od bivše tužiteljke da se tajno sastanu. Tokom susreta 3. marta u Luganu, rekao joj je da Milošević pokušava da se preobrati u lidera opozicije i tako preživi politički i da mora biti "neutralizovan".

"Koštunica odugovlači sa saradnjom s Tribunalom", rekao joj, navodi Del Ponteova, tada Djindjić, objašnjavajući da on pokušava da se suprostavi Koštuničinoj taktici odugovlačenja i da "postigne nešto prije kraja marta da bi pokazao spremnost Srbije da saradjuje sa
Tribunalom".

"Predaću Miloševića Hagu, pa makar morao da ga otmem", tvrdi bivša haška tužiteljka da joj je tada rekao Djindjić. Kako je navela, bivši srpski premijer ispričao joj je i da je
Koštunica postigao dogovor s Miloševićem, veče prije nego što je Milošević napustio vlast, ali da ne zna šta je sadržaj tog dogovora.

"Kada sam ga pitala zašto je prihvatio da podrži kandidaturu Koštunice za predsjednika Jugoslavije, odgovorio je da nije mogao ništa drugo da učini, iako je znao da je to isto kao da je sklopio dogovor s djavolom", piše Del Ponteova.

Ona navodi i da je 29. marta 2001, tokom njene posjete Makedoniji, pozvao Djindjić i rekao joj da je poslao svog saradnika Vladimira Popovića Bebu da joj prenese važnu poruku.

"Milošević se nije odazvao na sudski poziv. Biće uhapšen. Sutra pokrećemo akciju", obavijestio ju je tada Popović.

Slobodan Milošević uhapšen je u noći izmedju 30. i 31. marta 2001., a predat je Tribunalu 28.juna iste godine.

(Beta)