"Vođstvo (predsjednika RSK Milana) Martića evakuisalo je stanovništvo radije nego da ga ostavi da živi u multietničkom državi... To je bio mentalitet koji je stvorio koncept Velike Srbije", rekao je Gotovinin branilac Luka Mišetić, citirajući Martićeve reči da Srbi ne mogu živjeti s Hrvatima.
Tužioci, prema Mišetiću, nemaju, niti su ikada imali dokaze protiv Gotovine, optuženog za zločine nad srpskim civilima tokom operacije Oluja u avgustu 1995. godine.
Mišetić je "teorijom zavjere" nazvao tvrdnju optužbe da je Gotovina, zajedno s tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom i saoptuženim Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem, bio učesnik u zajedničkom zločinačkom poduvhatu čiji je cilj bilo protjerivanje Srba iz Kninske krajine.
Operacija Oluja, naglasio je Gotovinin advokat, nije bila zločinački poduhvat, već, naprotiv, legalna akcija za okončanje "četvorogodišnje vladavine terora" čiji su protagonisti bili Slobodan Milošević, Milan Martić, Radovan Karadžić i drugi srpski lideri.
Tu operaciju su 1. avgusta 1995, tri dana prije napada, podržale i SAD, pod uslovom da bude "brza i čista", da se civilne žrtve svedu na minimum i da se ništa ne dogodi pripadnicima misije UN.
Hrvatske vlasti ispunile su sve te uslove u planiranju i sprovođenju ofanzive, naglasio je Mišetić.
Negirajući optužbu da je hrvatska vojska preterano granatirala Knin, odbrana je sugerisala da je ona posledica pristrasnosti zvaničnika Unprofora u Kninu u korist Srba.
Hrvatska vojska je artiljerijom u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu i Drnišu, podvukao je branilac, gađala isključivo vojne ciljeve, a da nije bilo pretjeranog granatiranja utvrdila je i diplomatske delegacija odmah po okončanju Oluje, što će pred Tribunalom potvrditi i ambasador Galbrajt.
Mišetić je najavio i da će dokazati da je Gotovina učinio sve da spriječi i kazni zlodjela počinjena tokom Oluje, a da je već 6. avgusta kontrolu nad gradom predao civilnoj vlasti.
Brionski transkripti
Osvrćući se na takozvane brionske transkripte, sa sastanka, 31. jula 1995, na kojem je predsjednik Tuđman sa Gotovinom i drugim komandantima dogovarao operaciju, zastupnik odbrane je, nasuprot tužiocima, tvrdio da Tuđman ni u jednom trenutku nije sugerisao ni naredio da srpsko stanovništvo bude protjerano.
Transkripti, prema Mišetiću, zapravo pokazuju da Tuđman "to nije ni morao" zato što je, kao i mnogi drugi, shvatio da su "Srbi žrtve Martićeve propagande da je nemoguć život s Hrvatima" u Hrvatskoj i da će zbog toga "mnogi Srbi zbog te propagande otići kad operecija počne".
Tuđmanovo uputstvo Gotovini da "Srbima treba nanijeti takve udarce da praktično nestanu", prema tumačenju branioca, zapravo se odnosi na srpsku vojsku.
Mišetić je citirao i riječi tadašnjeg ambasadora SAD u Hrvatskoj Pitera Galbrajta da će "ako Hrvatska zauzme teritorije, krajiški Srbi otići s njih".
Gotovinin advokat je nagovijestio i da će Galbrajt svjedočiti na suđenju.
Odbrana je završila uvodnu riječ, a sudsko vijeće u četvrtak će saslušati prvog svjedoka optužbe.
Generali Gotovina (53), Čermak (59) i Markač (53) optuženi su u devet tačaka za progone, prisilno premještanje i deportaciju, pljačkanje javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje naselja, ubistva i nehumana djela i okrutno postupanje prema srpskim civilima u Kninskoj krajini od početkka avgusta do kraja septembra 1995. godine.
General Gotovina u to vreme je kao komandant vojnog područja Split zapovjedao operacijom Oluja; drugooptuženi Čermak bio je vojni komandant grada Knina i okoline, a trećeoptuženi Markač je, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Hrvatske, zapovjedao jedinicama specijalne policije.
U vijeću koje sudi Gotovini i saoptuženima su, pored predsjedavajućeg Orija, i novopostavljene sudije Elizabet Gvaunza iz Zimbabvea i Uldis Kinis iz Letonije.
Generala Gotovinu, Haški tribunal je za zločine u Oluji optužio 2001, a on je bio u bjekstvu do decembra 2005. kada je uhapšen u Španiji.
Optužnica protiv Čermaka i Markača podignuta je 2004. i oni su se odmah dobrovoljno predali Tribunalu, a zatim su bili pušteni na privremenu slobodu do početka suđenja.
Sva trojica su u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavili da nisu krivi za zločine za koje su optuženi.
(Beta)