U ime Udruženja književnika Srbije od Alečkovićeve se oprostio pesnik Pero Zubac riječima da od nas odlazi "jedan od poslednjih živih spomenika vremena u kome smo rasli i stasali, učili se dobroti i razumjevanju, patriotizmu i internacionalizmu, prijateljstvu, blagosti, opraštanju i trpeljivosti".
"Opraštam se od pjesnikinje koja je bila blago našeg jezika i blagost srpske duše u svim nevremenima kojima se nismo izmicali, a koja nas nisu mimoilazila", rekao je Zubac.
On je naglasio da je Alečkovićeva bila časna i plemenita, druželjubiva i beskrajno široka duša, pesnik iz naših bukvara i čitanki iz kojih smo se učili slobodoljumlju, ljubavi i toleranciji.
Prema njegovim riječima, ona je bila borac za pravo da svako ima hleb, žena koja je svima činila dobro i kojoj se svaki nevoljnik u svako doba i nedoba za pomoć mogao obratiti, a da nama ostaje da "čuvamo uspomenu na velikog pjesnika našeg jezika, borca i humanistu, dok će se njena dela sama sačuvati u vremenu i pamćenju generacija".
O Alečkovićevoj je govorio i njen dragi prijatelj i počasni član Petrogradske akademije nauka i umjetnosti Aleksandar Sergejevič Plevako koji je rekao da je ona bila veliki pjesnik i prije svega prijatelj koji mu je pomogao da shvati Srbiju i njenu dušu.
Plevako je istakao njenu ljubav prema sopstvenoj zemlji koju je opevala, ali i prema drugim zemljama.
Rada Djuričin je procitala njenu pjesmu "Poruka jedne senke", a Zubac se posledni put oprostio od naše velike pesnikinje završnim stihovima njene pjesme "Dečani".
(Tanjug)