Veliki problem u Srbiji - nasilje nad nastavnicima. Razbijen nos, šamaranje, psovke, pa i udaranje sedištem bicikla po glavi su samo dio maltretiranja, kojima se profesorima uzvraća za zaključene ocjene ili upućen prijekor.
Učenik osnovne škole je napao direktora u Sremskoj Mitrovici - sjedištem bicikla! U koškanju dvoje učenika Osnovne škole "Nikola Tesla" u Beogradu povrijeđena je nastavnica fizičkog vaspitanja.
U OŠ "Vuk Кaradžić" u Bačkoj Palanci roditelj je napao nastavnicu - gurao je po hodniku, vukao za odjeću i pokušavao da udari. Nisu dobro prošli ni nastavnici koji su se umiješali kako bi pomogli nastavnici. Ovo su slučajevi koji su se dogodili samo u protekla dva mjeseca.
Kada pročitamo ovako nešto ostaje nam samo da se zapitamo - KAKO im je to dopušteno?
Oni koji su osnovnu i srednju školu pohađali prije dvije, tri decenije sjećaju se kako su nastavnici neposlušne đake vukli za zulufe, lupali šamare, terali u ćošak. Danas je to nezamislivo, što je potpuno u redu, ali sa druge strane, čini se, da su učenici ipak prezaštićeni, a prosvjetni radnici prepušteni na milost i nemilost bahatoj djeci, ali i roditeljima.
Nekada je ulazak nastavnika i profesora u učionicu pozdravljan tako što bi svi do jednog ustali i sjeli kad profesor sjedne, a danas taj isti profesor kad ulazi u školu jedino što očekuje je kreda u glavu. Neko ustane uz podrugljiv osmijeh, većina ni ne ustaje, kažu nam nastavnici. Nasilje je svake godine sve učestalije, a prelilo se iz srednjih škola i na osnovne.
Problem urušavanja nastavničkog autoriteta aktuelan je samo dok se krv ne osuši. Strah ostaje, kao i nasilnici u svojim klupama.
Milorad Antić, predsjednik Foruma srednjih stručnih škola kaže da je nasilje već godinama sveprisutno u školskim klupama i da su nastavnici i profesori gotovo nemoćni.
”To se dešava svakodnevno, nastavnici piju ljekove za smirenje pa idu na čas. Djeca su agresivna, ali imate i one koji ometaju čas, šetkaju se, telefoniraju. Profesorima su ruke vezane, a strahuju i od roditelja. U mnogim slučajevima roditelji nasilne djece neće da dođu kada budu pozvani u školu na razgovor”, ističe za MONDO Antić.
Jedina kazna za ove prestupnike je, kaže Antić, smanjena ocjena iz vladanja, koja opet na kraju godine, glasanjem nastavničkog vijeća, može da se popravi.
"Ukoliko je nastavnik bio predmet nasilja jedino što može da uradi je da se žali direktoru škole, koji kasnije na razgovor poziva tog učenika, pa se pišu silne žalbe i sve završi u nekim fiokama u prašini", naglašava sagovornik MONDO portala.
JEDINICA FAKTIČKI VIŠE NE POSTOJI! KAZNA DRUŠTVENO KORISTAN RAD
Nastavnica srpskog jezika u osnovnoj školi u Rakovici ističe da nastavnik ne može da izbaci učenika sa časa, kao ni da mu da jedinicu iz predmeta na kojem se incident dogodio, jer se onda dovodi u pitanje njegov rad i kompetentnost.
”Jedinice faktički više ne postoje. Ukoliko i date lošu ocjenu učeniku morate biti potkrepljeni dokumentacijom koja potvrđuje da iza toga stoji višenedjeljni, pa i višemjesečni rad sa tim djetetom. Postavlja se pitanje - šta ste vi uradili kao predavač, odnosno kako je dijete moglo da dobije jedinicu?”, objasnila je za MONDO ova nastavnica.
Ona kaže da je najteža saradnja sa roditeljima problematične djece, jer ona uglavnom i ne postoji.
”Često su bezobrazni, dođu sa takvim stavom i vi onda možete da budete bezobrazni i da ih prekinete, ili da zovete nekog iz kadrovske službe ko će da vodi zapisnik. Imamo situacije da roditelj vidi na snimku nadzorne kamere da je dijete napravilo problem i da opet traži opravdanje za njega. Pitaju se da li je njihovo dijete izazvalo incident i slično”, precizira naša sagovornica.
Od prošle godine je uveden i društveno koristan rad za problematičnu djecu, a sagovornica Monda kaže da ne vidi efekte takve disciplinske mjere.
”Kazna više nije klasična kazna. Pojačan je disciplinsko vaspitni rad što znači da taj razredni mora da radi sa djetetom nedjeljama, da se o tome razgovara na času razrednog starješine, da se zavedu odlasci kod PP službe(pedagog i psiholog), a postoji i opcija društveno korisnog rada što podrazumijeva čiščenje snijega, orezivanje drveća i slično. Daću vam jedan primjer - koleginica je nedavno učeniku dala zadatak (u okviru društveno korisnog rada) da napravi pano o korisnom ponašanju. On to nikada nije uradio, a to su opravdali i roditelji riječima - pa nema kada, mora da uči. Problem su roditelji i vaspitanje koje djeca donose iz kuće. Oni sve to projektuju u školi.”
ŠTA JE SA DANAŠNJIM RODITELJIMA?
Da su pojedini roditelji ti koji svjesno podržavaju nasilje, svjedoče i dva primjera iz jedne novobeogradske škole, a to neprijatno iskustvo sa nama je podijelio upravo roditelj.
Svi smo čuli za slučajeve problematične djece koja maltretiraju drugu djecu ali nisu svi slučajevi takvi. Ponegdje su i 'drugačija' djeca zapravo žrtve, a velikog udjela u tome da to budu imaju ne samo njihovi vršnjaci već i roditelji. Možda, prije svega roditelji.
"Moje dijete ide u osnovnu školu (ime škole poznato redakciji) na Novom Beogradu i u odjeljenju ima dječaka koji ima evidentno ima poteškoća sa prilagođenošću. Dijete je u odjeljenje prebačeno u četvrom razredu, znači još kod učiteljice, kao 'problematično', i čak i prije nego što je stiglo počele su u viber grupi roditelja našeg odeljenja prozivke da je to 'nedopustivo', 'ko nas pita'... sve do 'treba na liječenje u duševnu bolnicu a roditelje u zatvor'. Dijete je od početka imalo ličnog asistenta, nije bilo nasilno (bar ne više od većine djece, a svakako manje od nekolicine) a sva 'problematičnost' se svela na nekoliko 'histeričnih ispada”, kaže za MONDO roditelj jedne djevojčice.
Kako je naveo naš sagovornik sve vrijeme su pojedini roditelji održavali tenziju da se dijete "izbaci iz odjeljenja", iako dijete nije ništa nasilnije od većine djece.
”Pritisak koji dugo traje i povećava se, morao je da izazove reakciju (nestabilnog) djeteta i sada, u petom razredu, kada više nema asistenta da predupredi neugodne situacije, dolazi do eskalacije. Stalno ista malobrojna grupa dječaka i djevojčica dijete, koje se inače ne snalazi u odgovaranju na takve situacije, verbalno provocira, prijeti mu se 'batinama posle škole', dolazi do gurkanja i stvar postaje 'fizička'. Ne mogu se oteti utisku da se djeci kod kuće, kada je konkretan dječak u pitanju, tako nešto toleriše ako ne i podstiće. “
“Nekolicina roditelja koji su dijete 'uzeli na zub' od prvog dana, sada pokreću peticiju da se izbaci iz škole. Peticija neslavno propada, ali oni ne odustaju. U školi je (protiv dječaka) pokrenuta procedura za slučajeve nasilja i sada je ostalo da se vidi da li će sistem prepoznati specifičan slučaj, ili će se ići linijom manjeg otpora i roditelji biti 'zamoljeni' da dijete razdvoje od drugara i prebace u nepoznatu sredinu”, istakao je otac učenice.
Koliko su roditelji danas izgubili "kompas" pokazuje drugi slučaj iz iste škole, nevezan za ovaj.
”Djeca su se sporečkala u školi, došlo je do gurkanja, i jedno dijete je izvuklo deblji kraj sa povredama ne vrijednim spomena. U srećnija vremena i za roditelje i za nastavnike i za školski sistem u cjelini, na tome bi se i završilo. Danas se to završava tako što otac djeteta koje je 'dobilo batine' (a tuče zapravo nije ni bilo već samo dječjeg gurkanja) dolazi sledeći dan u školu. I to ne sa idejom da se stvar institucionalno riješi (razgovor sa razednim starešinom, pedagogom, psihologom, direktorom...), već uzima stvar u svoje ruke. Otac sačeka dječaka u školskom dvorištu posle nastave, odvede ga za ruku do drugara s kojim se posvađao i naredi mu, bukvalno 'sada ga udari, pesnicom!'. I dijete ga, šta će, pred svom drugom djecom udari”, rezigniran je ovaj roditelj.
ŠAMAR UČITELJU ZBOG OPKLADE?!
Poslednji slučaj nasilja koji je zgrozio javnost je napad učenika na direktora škole u Sremskoj Mitrovici kada ga je dijete više puta udaralo po glavi sjedištem od bicikla.
Jasna Janković, predsjednica Unije sindikata porosvjetnih radnika Srbije, kaže za MONDO da je taj učenik osmog razreda problematičan još od petog.
”Zakazale su socijlne službe, jer znate, sa takvom djecom, mora da se radi u okviru porodice. Imate tri instance kada se nasilje prema nastavniku dogodi. Prvo se rješava problem u okviru škole. Ako to ne uspije, onda se škola obraća socijalnoj službi, i na kraju se angažuje tužilaštvo”, objašnjava Janković.
Ona navodi da je ophođenje prema prosvjetnim radnicima sve gore, kao i da ima slučajeva da učenici iz čiste obesti ili “šale” napadnu nastavnika ili profesora.
”Prije oko tri godine u školi u Mladenovcu je učenik udario šamar nastavniku nasred časa. Na kraju je priznao da je to uradio zbog opklade. To vam dovoljno govori koliko pojedinci nemaju poštovanja prema svojim učiteljima.”
Taj đak je, kaže Janković, posle sedam dana premješten u drugu školu, ali problem time nije istinski riješen.
”On je samo nastavio taj model ponašanja u drugoj školi. Gdje su to roditelji? Nigde”,konstatuje naša sagornica.
BRUKA PUKNE KADA DOĐE DO MEDIJA
Naši sagovornici se slažu da se većina slučajeva nasilja, što među vršnjacima, što prema nastavnom osoblju, reši tek kada dospiju u medije.
Jasna Janković navodi da se većina nastavnika stidi da prijavi nasilje baš zbog toga što se onda njima prišije etiketa "loš predavač i pedagog."
”Prije nekoliko godina je napadnuta profesorka engleskog jezika u Trgovačkoj školi u Beogradu. Žena je teško povrijeđena, nije htjela da ćuti i nasilje je prijavila. Tada smo i mi stupili u štrajk, ali na kraju se ispostavilo da ona 'ne može i ne zna da održava disciplinu na času'. Sve vam je ovo vrzino kolo”, naglašava Janković.
Prema njenim riječima, najefikasnije bi bilo "udariti roditelje po džepu". To kažnjavanje i sada postoji i kazne za nasilje se kreću od 5.000 do 100.000 dinara, ali naša sagovornica ističe da je tek nekoliko slučajeva procesuirano i da su roditelji kažnjeni najnižom kaznom.
”Zakon je do sada menjan dosta puta, ali očigledno nije urodio plodom. Mislim da bi bilo dobro da u zakonu, pa i đačkim udžbenicima u kojima stoji 'đačka prava i obaveze', ipak budu na prvo mjestu obaveze, pa tek onda prava”, zaključuje naša sagovornica.
Kakav je vaš stav o ovoj temi? Da li ste i vi bili žrtva nasilja u školi i čijeg? Pišite nam u komentarima.