SPC nikada zvanično nije odredila cjenovnik usluga za parohijske usluge sveštenika, pišu "Novosti".
U SPC kažu da je "dobrovoljnost stožer na kome počiva njena misija".
Veliki broj vjernika, međutim, buni se protiv iznosa za vjenčanja, krštenja ili sahranu, koje sveštenici sami određuju.
Po principu "dogovorićemo se poslije obreda" ili "daćete koliko imate", pojedini sveštenici čak ni približno ne nagovijeste sumu.
Zato se, na primjer, novopečeni mladenci iznenade kada čuju da za vjenčanje u nekim crkvama treba da izdvoje čak 200 evra. Tarifa je veća ukoliko žele i crkveni hor.
"Ostao sam zatečen, ali i zabrinut, kada sam čuo da neke moje kolege toliko naplaćuju određene usluge", kaže za "Novosti" jerej jednog beogradskog hrama.
"Misija crkve je da pomaže, a naš zadatak da se staramo o svojim parohijanima, pa da ponekad, ako vidimo da nemaju novca, mi njima dajemo", kaže ovaj sveštenik.
On podsjeća da je naročito nedopustivo naplaćivanje osvjećenja vodice pred krsnu slavu ili Vaskrs:
"Vrijeme je da, možda, kao Grci uvedemo članarinu ili obavezno izdvajanje za SPC da se ne bi dešavalo da svako naplaćuje kako mu "džep zahtijeva". Zbog takvih sveštenika stidimo se mi koji svoju službu Bogu vršimo po svetom Jevanđelju", predlaže on.
U crkvenim krugovima nerado se priča o ovoj temi. Ali su zato novinari u Beogradu, na samom ulazu u hram, zatekli istaknute takse za parohijske usluge sveštenika.
U crkvi Roždestva presvete Bogorodice u Zemunu parohijani za krštenje plaćaju taksu od 6.5 evra, za vjenčanje 8.5, a za parastos četiri evra. Ko nije parohijan ove crkve platiće krštenje 27.5 evra, vjenčanje 40, parastos 25 evra.
Tu je i napomena da "niko nema pravo da traži dodatnu sumu novca, osim ako neko želi posebno da nagradi sveštenika ili crkvenjaka. Za svako traženje dodatnog novca, uputiti pismenu žalbu starješini hrama."
U Vranjskoj eparhiji kažu da, iako ne postoji odredba kojom bi se definisale cijene parohijskih usluga, postoji okvirni dogovor sveštenika i njegovih parohijana.
Za osvećenje vodice i rezanje slavskog kolača važi pravilo "daje koliko ko može i želi."
Cijene krštenja kreću se od 40 - 50 evra, vjenčanje od 50 -70, parastos, četrdesetodnevni i šestomjesečni pomen po 10 evra, a opelo 30 - 40 evra.
U ovoj eparhiji kažu da to ne bi bilo neophodno da sveštenici SPC imaju stalna primanja.
"Pitanje je da li je ovo dobar način, jer ima crkava gdje su cijene usluga izjednačene. U Bugarskoj, na primjer, uplata se, po već ustanovljenim cijenama, vrši u parohiji i sveštenik nema ništa s tim, jer od parohije dobija mjesečni prihod.
Negdje, kao u Grčkoj, uveden je parohijal - mjesečna članarina crkvi, a svešteniku država daje platu, pa on opet ne naplaćuje vjernicima direktno za svoje usluge.
Izgleda da su naši sveštenici "osjetljivi na džep", pa smatraju da nikada nije mnogo novca koji uzimaju", kaže Živica Tucić, analitičar religije.
Željko Kotoranin, stručnjak za crkveno pravo, kaže da je SPC svojevremeno načinila cjenovnik, koji je danas neupotrebljiv.
"Većini sveštenika to ipak daje za pravo da, mimo određenih taksa za usluge, uzmu i nešto novca, koliko po sopstvenoj volji i računici odrede da treba. To je protivno crkveno-kanonskom pravu."
Kotoranin smatra da parohijal nije dobro rješenje, jer predstavlja neku vrstu crkvenog poreza koji je svaki građanin dužan da uplaćuje.
"To je potpuno necrkvenog duha, jer narodu ne treba harač. Sveštenici bi trebalo da se drže jevanđelja koje kaže: "Džaba ste primili, džaba i dajte".
SPC je u pojedinim eparhijama uvela i formalno članstvo godišnji prilog vjernika lokalnoj crkvi tzv. parohijal, kojim se sprečava simonija - potraživanje određene (neprilične) sume novca za usluge sveštenosluženja.
Parohijal je uspješno zaživio u sve tri eparhije SPC u Vojvodini (iznosi oko 10 evra) i u većini eparhija u rasejanju.
Vjernici SPC u Njujorku za ovu vrstu članarine godišnje izdvajaju 100 dolara, u Njemačkoj 10-30 evra, u Švajcarskoj 20-30 franaka, a u Italiji prema materijalnim mogućnostima, pišu "Novosti".
(MONDO)