Haški tribunal izriče pravosnažnu odluku u slučaju "Prlić", kojom bi Hrvatska mogla postati označena kao odgovorna za rat u Bosni i Hercegovini.
Presuda se očekuje s mnogo zebnje i neizvjesnosti, budući da od nje zavisi da li će nekadašnji državni vrh Hrvatske biti proglašen odgovornim za učešće u "zajedničkom zločinačkom poduhvatu" i za zločine nad muslinama u takozvanoj "Herceg-Bosni", teritoriji koju su kontralisali bosanskohercegovački Hrvati tokom građanskog rata u toj zemlji.
Ukoliko Žalbeno vijeće tribunala potvrdi navode prvostepene odluke, to bi bila prva presuda kojom je hrvatskom političkom i vojnom vrhu pripisana odgovornost za "zajednički zločinački poduhvat".
Hrvatska bi zbog toga, kako pišu tamošnji mediji, mogla da doživi težak finansijski, ali i moralni udarac.
Uz isplatu brojnih odšteta raseljenim i proteranim civilima, ta presuda bi u Hrvatskoj mogla da poljulja u javnosti forsiran stav o besprekornoj čistoti "Domovinskog rata", koji u toj zemlji inače propisuje i posebna saborska Deklaracija.
Naime, riječ je o slučaju u kojem je prvostepenom presudom Tribunala iz 2013. godine šest bivših visokih funkcionera takozvane republike "Herceg-Bosna" i Hrvatskog saveta odbrane (HVO) osuđeno na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima u BIH u okviru "udruženog zločinačkog pothvata" u kojem je učestvovao i dio političkog i vojnog rukovodstva Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinackog pothvata, prema zaključku prostepene presude, bio je uspostavljanje hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo spajanje sa Hrvatskom, kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BIH, odnosno da on postane nezavisna država unutar BiH tesno povezana s Hrvatskom.
Prvostepenom presudom iz 2013. godine Haški tribunal je osudio na 25 godina zatvora bivšeg predsjednika vlade "Herceg Bosne" Jadranka Prlića.
Bruna Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića osudio je na po 20 godina zatvora, Valentina Ćorića na 16, dok je Berislavu Pušiću izrečena kazna od 10 godina zatvora.
Tom presudom izrečeno im je ukupno 111 godina zatvora za zločine protiv čovečnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i Ženevskih konvencija u periodu od 1992. do 1994. godine u BIH.
U martu ove godine, Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je od Žalbenog veća im izrekne duplo duže kazne i pravosnažno ih osudi na ukupno 220 godina zatvora.
Kako su naveli tužioci u završnoj reči, zločini nad bosanskim muslimanima su po obimu bili masovni, više desetina hiljada ljudi premešteno je iz svojih domova i proterano, više hiljada zarobljeno je i držano u teškim uslovima, slani su na prisilni rad pri čemu su neki izgubili život.
U svojoj završnoj riječi, prvooptuženi, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić je pak Žalbenom veću Tribunala rekao da je "Herceg-Bosna bila za Bosnu i Hercegovinu, protiv prekrajanja granica i za saradnju s muslimanima.
Tvrdio je da je za vreme njegovog djelovanja u vladama BIH bio osiguran povratak svima koji su napustili domove, kao i da su evakuacije vršene zbog potencijalnih humanitarnih katastrofa i napada "Armije RBiH, potpomognutih mudžahedinima".