Današnji svjedok skrivao se, ranjen, u okolini sela nakon što je u njega ušla Hrvatska vojska, a s mjesta gdje se skrivao video je, kako je izjavio, da vojnici odvode Milana Jovića i njegovu suprugu Anđu, čija su tijela kasnije nađena u septičkoj jami u Gospiću ,i nakon nekoliko godina, razmjenjena.
Skrivajući se 150 metara od svoje kuće, svjedok je gledao vojnike koji odvoze stoku, miniraju nove kuće i pale stare i naglasio da je najviše štete počinjeno prilikom povlačenja, a ne prilikom zauzimanja sela u Medačkom džepu.
Za vrijeme akcije, koja je započela artiljerijskom paljbom 9. septembra 1993. u šest sati ujutro, u Divoselu je živjelo pet-šest porodica i desetak samaca, a srpske vojske nije bilo.
Iako su u kućama imali lako naoružanje, većina stanovništva je, s prvim pucnjima, pobegla u šumu, među njima i svedok koji je, nakon 13 dana, uspio da dođe do srpske teritorije.
U međuvremenu je bio ranjen i zarobljen, a hrvatski vojnici su njega i njegovog prijatelja, s kojim se skrivao, maltretirali i tukli. Iako ranjen, uspio je da se spase jer je pao u jamu kad ga je vojnik kundakom udario u glavu. Kako je rekao, njegov komšija Grujo Pajić nije bio te sreće, pa su mu tijelo, nakon razmjene, identifikovali u Korenici.
Norčev advokat Željko Olujić požalio se da je svjedok u iskazu haškim istražiocima koristio termin "ustaše", što je ocijenio kao mržnju prema Hrvatima.
Svjedok je to demantovao, istakavši da je odrastao među ljudima koji su stradali u Drugom svjetskom ratu, ali da ne mrzi hrvatski narod.
Svjedokov iskaz komentarisao je i Norac, koji je tvrdio da je u selu bilo više vojske i da su imali topove i minobacače.
Ademi i Norac se po komandnoj odgovornosti terete za ubistvo 28 civila i mučenje i ubistvo pet zarobljenika, kao i za uništenje više stotina objekata u selima u kojima danas živi 10 ljudi, dok je prije ratnih zbivanja devedesetih živjelo 400.
(Tanjug)