Jedno od pet domaćinstava u BiH živi ispod granice siromaštva, pokazuju podaci UNDP-a.
Posljednji podaci Razvojnog programa Ujedinjenih nacija pokazuju da je, uprkos stabilnom ekonomskom rastu tokom protekle decenije, siromaštvo još široko prisutno na ovim prostorima, pri čemu gotovo jedno od pet domaćinstava u BiH živi ispod granice siromaštva.
"Najnoviji podaci pokazuju visok nivo siromaštva domaćinstava u kojima je glava domaćinstva (po radnom statusu) penzioner (19,5 odsto), nezaposlena ili osoba koja traži posao (23,4 odsto), domaćica (25,5 odsto), ili osoba s invaliditetom (44,4 odsto)", navodi se u najnovijim brošurama Razvojnog programa UN-a.
Zanimljiv je podatak da na nivo siromaštva utiče i pol glave domaćinstva: obrnuto od obrasca vidljivog drugdje, tako da su u BiH "domaćinstva u kojima su nosioci žene znatno manje siromašna od onih u kojima su nosioci muškarci, naročito u Federaciji BiH".
I članovi nevladinog sektora, čiji je prioritetni smijer djelovanja zaštita potrošača, smatraju da je "sramotno" da u zemlji u kojoj je sve više gladnih neki nemaju načina da dođu do besplatnog obroka.
"Istiniti podaci, bez ikakvog 'kritikovanja', glase da oko 48 odsto stanovništva u BiH živi u zoni siromaštva, dok je 18 odsto ispod linije koja označava kritično siromaštvo. Takve procjene su dale sve relevantne institucije koje se bave statistikom", kaže za "Nezavisne novine" Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH.
Lakota tvrdi da u BiH 50 odsto penzionera primaju mjesečno svega 320 KM, te da je u zemlji oko pola miliona nezaposlenih.
To je, kako konstatuje, dovoljno relevantan dokaz da je javna kuhinja u svakom gradu prijeko potrebna.
Kaže da lično poznaje stotine onih koji su tražili da budu evidentirani na spiskovima u javnim kuhinjama, ali su zbog stida, tražili da im se nigdje ne navodi ime.
Ističe da je lako odgovornima u opštinama da kažu kako nemaju sredstava i ocjenjuje da to nije nikakvo objašnjenje, jer je hrana osnovno pravo ljudi.
Da je situacija teška i da je broj gladnih u BiH u porastu potvrđuje i porast broja zahtijeva za korištenje usluga javne kuhinje u malobrojnim opštinama u kojima postoje.
"Broj zahtijeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta do decembra 2009. godine povećan je za više od 50 odsto u odnosu na broj zahtijeva u 2008. godini. Razlozi znatnog povećanja broja zahtijeva za korištenje Javne kuhinje mogu se vidjeti u teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze građani, dodatno otežanoj ekonomskom krizom u RS", kažu u Centru za socijalni rad u Banjaluci.
Dodaju da se, ako se uzme u obzir da je 1.500 ljudi u ovoj godini u Javnu ustanovu "Centar za socijalni rad" Banjaluka predalo zahtjev za jednokratnu novčanu pomoć, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe, može očekivati još veći porast broja zahtijeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta.
Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, kaže da oni koji rade i primaju platu, a uz to rade u privredi, od plate koju dobiju ne mogu podmiriti troškove za prehrambene proizvode, što znači da nemaju dovoljno novca za život.
Prema njenim riječima, još je veći problem onih radnika koji, takođe, rade u privredi, a ne dobijaju redovno plate.
Takvi radnici, kao ni njihove porodice, tvrdi Mišićeva, ne mogu preživjeti od plate i nalaze se u "kategoriji ljudi koji se bore za tu koricu hljeba na različite načine".
"Postoji i treća grupa, radnici koji su najnesrećniji i u najnezavidnijem položaju, a to su radnici koji su ostali bez posla, našli se u Zavodu za zapošljavanje i dobijaju naknadu koja je minimalna određen broj mjeseci, najduže godinu dana, a nakon toga nemaju nikakva primanja", kaže Mišićeva i dodaje da sa sigurnošću može reći da oko 20 odsto ukupnog stanovništva RS ima problem da se prehrani u toku jednog dana.
"Situacija je jako ozbiljna, veliki je broj siromašnih koji sebi ne mogu da obezbijede ručak, odnosno tri obroka za svoju porodicu. To je sada posebna situacija, imate problem domaće krize, plus ekonomska kriza koja je još usložila kompletnu situaciju i mislim da su lokalne zajednice osjetile efekte ekonomske krize u smislu dinamike punjenja budžeta i količine novca koji se slije u lokalne budžete, što znači da je otvaranje kuhinja uslovljeno novcem kojim lokalna zajednica raspolaže", kaže Mišićeva.
Ipak, ističe da bi bilo ljudski da se iz budžeta izdvaja za te najugroženije kategorije, bez obzira na sva druga izdvajanja.
S tim se slaže i Gordana Pantić, stručni saradnik za informisanje u Crvenom krstu RS, koja kaže da bi se moglo mnogo više pružiti gladnima ako bi vlasti imale više sluha za njihove potrebe.
"Nemamo statističke podatke koliko je ljudi u RS na ivici siromaštva, ali sigurno je da ih ima mnogo, pošto kroz svoje programe, socijalno-humanitarne i prvenstveno program kućne njege, pomažemo socijalno najugroženijem stanovništvu, a to su prije svega stari, iznemogli ljudi i invalidna lica, najčešće stariji od 65 godina, koji žive sami", pojašnjava za isti list Pantićeva.
Pošto su korisnici javnih kuhinja najvećim dijelom penzioneri, Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, pojašnjava je da je razlog za to nebriga vlasti za tu kategoriju stanovništva.
"Imamo prosječnu penziju od 330 KM, a ta penzija nije dovoljna. Vi znate da dok platite komunalije ne ostaje još dovoljno za hljeb za cijeli mjesec, a kamoli za obuću i odjeću. Hajde da te penzionere i stavimo u stranu, opstaće, imaju za goli život, ali mi imamo ljudi koji su ispod tog nivoa, koji su ekstremno siromašni, nemaju dovoljno za život i takvih penzionera je 30 odsto u RS. Zbog toga postoje te kuhinje u velikim gradovima, i zbog toga su penzioneri najmasovnije prisutni u kuhinjama", kaže "Nezavisnim" Rakulj.
Najgore je, ističe, onima koji su napušteni.
"Ima porodica gdje su stari ljudi ostali negdje u nekoj zabiti u selu i imate onih koji žive u gradu, ali djeca ne vode brigu o njima.
Veliki dio penzionera u RS je ekstremno siromašan i to je poznato", rekao je Rakulj.
S obzirom na to da je za januar iduće godine najavljeno veliko poskupljenje struje i vode, što će vjerovatno dovesti i do poskupljenja životnih namirnica, a o većim platama građani BiH mogu samo da sanjaju, broj gladnih neminovno će ostati u porastu.
U Banjaluci se najbolje živi?
Istovremeno, prema istraživanju lista "Press RS" u Banjaluci se najbolje živi, stopa nezaposlenosti je manja, a plate veće u odnosu na druge dijelove RS.
Prema zvaničnoj statistici, Banjalučani imaju osjetno bolji standard, nego stanovnici drugih gradova u RS, a u grad na Vrbasu dolazi i najviše domaćih investicija.
Ekonomski analitičari, međutim, upozoravaju da te podatke ne bi trebalo tumačiti kao pokazatelj nekakve privredne superiornosti ovog grada, nego kao rezultat činjenice da je u gradu na Vrbasu republička administracija, finansijske institucije, fondovi, agencije.....u kojima se po pravilu obrću i najveće količine novca, a zaposleni imaju i najveće plate.
Običnim građanima, od svega, ipak, minimalno.
(MONDO)