Kolona oko 200 radnika propalih tuzlanskih firmi krenula je iz Bosne i Hercegovine. Tuzlanski gradonačelnik ih moli da se vrate u Tuzlu i Živinice.
"Želim da znate da podržavam vaše zahtjeve, ali vas molim da ne napuštate BiH, da se vratite u Tuzlu i Živinice i da se ovde zajedno borimo za vaša prava", naveo je Imamović u pismu radnicima Fabrike obuće "Aida", Fabrike deterdženata "Dita" i Livnice čelika iz Tuzle i Fabrike namještaja "Konjuh" iz Živinica.
On je poručio poslanicima Skupštine Tuzlanskog kantona da su dužni svojim najvažnijim prioritetom smatrati zahtjeve obespravljenih radnika, jer su se nudili biračima, osvojili mandate, primili visoke paušale.
"Očekujem od Kantonalne skupštine da odmah ispuni zahtjeve radnika i građana i da imenuje rukovodstvo Skupštine i Vladu, koja će se suočiti sa nagomilanim problemima radnika koji teško pate", navodi se u pismu.
Kolona oko 200 radnika propalih tuzlanskih firmi krenula je juče prema graničnom prelazu Oršaje s ciljem napustanja BiH zbog nebrige vlasti za njihove probleme. Nakon noći provedene u Srebreniku, nastavili su put pješice prema Orašju i granici sa Hrvatskom.
Za par sati očekuje se njihov dolazak u Ormanicu na području opštine Gradačac, potvrdio je Mujo Gavranović, predsjednik Sindikata Konjuha.
"Umorni smo i nismo ni dobro. Hladno je, ali idemo polako“ , rekao je Gavranović za Radio Slobodnu Evropu.
Na protestni marš radnici su krenuli srijedu iz Tuzle, kako bi u nekoj od zemalja EU zatražili azil, zbog nebrige države koja je i većinski vlasnik preduzeća u kojima rade, za njihov status.
Ovaj očajnički potez je, kaže Gavranović, "poslednji krik“ da se skrene pažnja na njihove probleme, jer „dalje nemaju kud“.
Radnici godinama pokušavaju da riješe pitanje neisplaćenih plata, uvezivanja radnog staža, zdravstvenog osiguranja, ali i pokretanja proizvodnje u ovim firmama. Ni nakon obećanja posle februarskih protesta da će odgovoriti na radničke zahtjeve, vlasti ni do danas ništa nisu uradile.
Dodatno, kantonalni premijer u ostavci Bahrija Umihanić pozvao je radnike da odustanu od marša prema Orašju, te da se strpe. Strpljenje, je međutim, ono čega, kažu radnici više nemaju.
U Ormanici se spremaju da ih dočekaju sa medicinskim ekipama i lokalnim Crvenim kstom, kao i opštinskim radnicima ukoliko im bude zatrebala pomoć.