Predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom i ministar rada Rasim Ljajić ponovio je da strane obavještajne službe nisu učestvovale ni u hapšenju, niti u bilo kakvoj ''obradi'' Radovana Karadžića, ali da su slale foto - robote o tome kako bi Karadžić i Ratko Mladić u međuvremenu mogli da izgledaju.
Ljajić je u intervjuu njemačkom političkom nedjeljniku ''Špigl'' ukazao da su, što se tiče Karadžićevog izgleda, slike bile pogrešne i nisu ni približno odgovarale njegovom izgledu.
Odgovarajući na pitanje o navodno spornom datumu hapšenja Karadžića, Ljajić je izjavio da mu je u ponedjeljak ujutro, 21. jula, saopšteno da je bivši lider bosanskih Srba lociran i da će biti uhapšen.
Ljajić je demantovao pisanje njemačkog "Špigla" zbog nekorektno prenetog dela intervjua koji se odnosi na vreme i mesta na kojima se skrivao haški begunac Ratko Mladić.
U Ljajićevom intervjuu "Špiglu", koji je prenio Tanjug, ispravno treba da stoji da je on rekao da se "do 1. juna 2002. godine Mladić krio u vojnim objektima, a poslije toga do decembra 2005. godine u mnogobrojnim beogradskim stanovima".
"To smo, na žalost, tek kasnije saznali'', rekao je Ljajić.
U "Špiglovoj" netačnoj interpretaciji stoji da je Ljajić rekao da je Mladić "od 1. juna 2002. do kraja 2005. godine imao skloništa u tri vojna objekta i mnogobrojnim beogradskim stanovima
Odgovarajući na pitanje da tri vojna objekta i stanovi ne mogu ostati baš sakriveni, Ljajić je rekao da su o skloništima u vojnim objektima znali mnogi, ali su zbog mnogobrojnih prijetnji, ali i iz uvjerenja, ćutali, dok je, nasuprot tome, Mladićev boravak u stanovima u Beogradu, bio malo poznat.
Predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom je istakao da će, bez obzira na sve prijetnje, potraga za Mladićem biti nastavljena.
''U našem je interesu da se taj problem što je moguće prije riješi. Hapšenje Radovana Karadžića pokazalo je da svako skrivanje i maskiranje ima svoj kraj. Bilo bi bolje za našu zemlju, za Mladića i njegovu porodicu, ako bi se on, konačno, dobrovoljno, predao'', rekao je Ljajić.
Na pitanje o prijetnjama smrću koje lično dobija, Ljajić je odgovorio da te prijetnje stižu iz Njemačke, Holandije, Belgije, Austrije i BiH, i da policija Srbije, u saradnji s vlastima tih zemalja, pokušava da ispita sve takve pozive koji su mu upućeni.
''Čini mi se da se radi o vrlo ozbiljnim prijetnjama organizovanih grupa'', rekao je Ljajić, naglasivši da ti koji mu prijete znaju sve detalje o njegovoj porodici, pa i da mu je prije tri godine umro brat, i prijete da će pokojnom bratu praviti društvo, ukoliko bude nastavio tako da radi.
''Mi smo pod prijetnjom u vlastitoj zemlji, jer sarađujemo s Tribunalom i, istovremeno, nas pojedine zemlje EU stavljaju na kažnjeničku klupu'', rekao je Ljajić.
''Srbija je već dovoljno kažnjena što nisu svi optuženi u Hagu. Mi ne zahtevamo nikakvu nagradu za Karadžićevo hapšenje, ali imamo pravo na objektivnost. Nije li dovoljno njegovo i hapšenje još 43 optužena da se demonstrira naša spremnost na saradnju'', upitao je predsednik Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom.
Ljajić je, odgovarajući na pitanje zašto vlada Srbije ne objavi nešto od optužujućeg materijala protiv Karadžića "i tako razbije mit o njemu kao heroju", odgovorio da je "svejedno kakve bi korake preduzeli", jer poslije, kako je ukazao, oslobađanja bivšeg šefa OVK Ramuša Haradinaja i bosanskog komandanta Nasera Orića, teško da ko u Srbiji vjeruje u objektivnost Tribunala.
''Oko 86 odsto našeg stanovništva doživljava (Haški tribunal) kao antisrpski sud'', rekao je on.
Komentarišući priče o sporazumu između Ričarda Holbruka i Karadžića, koji tvrdi da mu je 1996. godine bilo obećano da neće biti kažnjen, ako se povuče iz politike, Ljajić je rekao da su mnogi svjedoci sa kojima su razgovarali potvrdili taj sporazum, ali da dokumenta, koja bi to i potvrdila, ''nismo do sada pronašli''.
On je, istovremeno, ukazao na činjenicu da Karadžića niko u Bosni nije htio da uhapsi onda kada je još bio dostupan i ocijenio da sadašnja Holbrukova prekomjerna reakcija i njegovo energično odbijanje teze o ''dilu'', daje povoda određenoj sumnji.
Ljajić je, kada je riječ o psihološkom portretu Mladića i ocjeni da se bivši ratni komandant bosanskih Srba nikada neće predati, rekao da je to vjerovatno tako, i ukazao da Mladića do 2000. godine niko nije ozbiljno tražio.
Obrazlažući situaciju posle izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, Ljajić je rekao da se Mladić tada skrivao u različitim vojnim objektima, ali da se strahovalo da će u slučaju njegovog hapšenja doći do sukoba između pripadnika vojske i policije.
(Tanjug)