Na sve moguće načine Amerika, ali i druge sile Zapada, nastojale su da Radovan Karadžić ne bude uhapšen i predat Haškom tribunalu, a Madlen Olbr...
Na sve moguće načine Amerika, ali i druge sile Zapada, nastojale su da Radovan Karadžić ne bude uhapšen i predat Haškom tribunalu, a Madlen Olbrajt mu je nudila kao moguće lokacije za život Indiju, Srbiju, Crnu Goru, Južnu Afriku, jednu od zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza i Grčku.
Ovo piše, kako u donosi "Glas Srpske", u svojoj knjizi "Mir i kazna" portparol bivšeg glavnog tužioca Haškog tribunala Florens Artman.
Artmanova tvrdi da je Karadžić odbio tu ponudu Olbrajtove, ali i da je s njim prvi put o uslovima za predaju Haškom tribunalu u ime SAD 1996. godine razgovarao američki vojni obavještajac Bil Stojbner.
"Stojbner predlaže Karadžiću zaštitu i mogućnost da se skloni u jednu od baza NATO, gdje bi mogao da priprema odbranu. Tokom pregovora Amerikanac poziva na Pale i predsjednika suda Italijana Antonija Kasezea, koji se sreće sa Karadžićem i ubjeđuje ga da sud nije antisrpski, piše Artmanova.
Ona dalje navodi da je Karadžić odustao od predaje, zbog čega Vašington 17. juna 1996. godine Slobodanu Miloševiću šalje Ričarda Holbruka, koji treba da izdejstvuje Karadžićevo povlačenje iz političkog života, a nikako predaju Hagu.
"Holbruk želi da Karadžić napusti Bosnu. Zašto ga ne pošaljete njegovoj majci i bratu krijumčaru u njegovo rodno selo u Crnoj Gori" rekao je Holbruk za vrijeme rasprave.
Međutim, prema Artmanovoj knjizi, niko u dvorani nije u stanju da zahtijeva od Karadžića da tiho ode. Karadžić ne želi da napusti Bosnu i rukovođenje svojom strankom", navodi Artmanova.
Dodaje da Karadžić nije htio da se povuče i da je ostao na Palama, zbog čega je SDS u opasnosti da bude zabranjena.
Napokon se postiže sporazum. Milošević helikopterom šalje šefa svojih tajnih službi Jovicu Stanišića na Pale da dobije Karadžićev potpis. Snage NATO čekaju da ga otprate do kuće optuženog koji potpisuje dokument. Sporazum je predviđao da Karadžić potpuno nestane iz političkog života, a u zamjenu SDS će učestvovati na izborima. Kada je dobio konačan tekst sporazuma, Holbruk je izjavio: Dobro, SDS ide na izbore, a za Karadžića Hag više ne postoji, citira Artmanova Aleksu Buhu, koji je bio na pregovorima u Beogradu.
Dalje navodi da je Ratko Mladić 17. marta 1997. godine napustio BiH, dok je Karadžić ostao na Palama i davao intervjuue, što je jako iritiralo SAD.
Madlen Olbrajt se 31. maja 1997. godine sreće u Banja Luci sa Biljanom Plavšić i od nje traži da ubijedi Karadžića da napusti BiH i ode u daleki egzil, kao alternativu procesu pred Haškim tribunalom.
Karadžić je odbio, piše Artmanova u svojoj knjizi i navodi dalje da je nekadašnji komandant NATO za Evropu Vesli Klark u leto 1997. godine rekao tadašnjem tužiocu Luiz Arbur da će Karadžić ako bude prebačen u Hag reći da je postignut sporazum u Dejtonu s američkim državnim sekretarom Vorenom Kristoferom da ne bude izručen Hagu. Arburova želi da sazna da li je to istina, Klark demantuje, ali ne objašnjava zašto bi Karadžić baš tako rekao, piše Artman, a prenosi u sjutrašnjem broju "Glas Srpske".
(MONDO)