Aleksandar je bio intelektualac, pobjednik kviza i mladić čija je jedina mana bila prevelika dobrota. Njegov miran život u Beogradu pretvorio se u noćnu moru kada je upoznao pogrešnu osobu.
U Beogradu se dogodio jedan od najmračnijih slučajeva sa kojima su se suočili inspektori srpske policije. Riječ je o ubistvu Aleksandra Vujanovića, obrazovanog mladića kojeg su, kako se kasnije ispostavilo, koštali glave naivnost, dobrota i ljubav prema pogrešnoj osobi.
Aleksandar je završio Ekonomski fakultet, radio u Poreskoj upravi, a u slobodno vrijeme bio je šahista. Učestvovao je i pobijedio u kvizu „Sam protiv svih“. Bio je intelektualac i mladić izuzetnih kvaliteta, ali se poznanstvo sa pogrešnom osobom završilo tragično – njegovim ubistvom u septembru 2005. godine.
Aleksandar je živio sam u stanu u Ustaničkoj ulici u Beogradu, a njegovo tijelo prvi je pronašao brat, koji je došao da provjeri šta se dešava, nakon što mu se Aleksandar nije javljao na telefon.
Policija je ubrzo stigla na lice mjesta i započela istragu. Inspektori su primijetili da su u stanu bili otvoreni ormari i fioke, ali da lične stvari nisu bile izvađene niti je napravljen veći nered koji bi ukazivao na klasičnu pljačku.
Brat je policiji pokazao vitrinu u kojoj su se nalazile Aleksandrove medalje, ali su primijetili da ih više nema.
„Obično se porodica okupljala za vikend kod roditelja, on, njegov brat i roditelji. Vidjeli su da se tog vikenda ne javlja i bilo im je sumnjivo“, priča inspektor Janković, koji je učestvovao u rasvjetljavanju zločina.
„Vrata su bila zatvorena, brat je otključao i ušao, a kada je vidio o čemu se radi, pozvao je policiju. Uviđajna ekipa je ubrzo došla na lice mjesta. Mi smo Aleksandra zatekli u njegovoj sobi kako leži na podu. Dijelom je bio na krevetu gdje je ubijen i gdje je spavao, a gdje mu je bio i kompjuter. Bili su otvoreni neki ormari, ali nije bilo velike premetačine da bi se pomislilo da je u pitanju pljačka. U kuhinji je bilo nekoliko šolja u sudoperi, nije bilo neuobičajenih stvari. On je ubijen nožem, sa više od 20 uboda u vrat i grudi. Imao je povrede i na rukama jer se branio“, priča Janković.
Jedan izuzetno važan detalj sa lica mjesta nije promakao beogradskim istražiteljima. Njegov brat je zatekao zatvoren stan, uredno zaključan, što je ukazivalo da su izvršioci bili ljudi koje je Aleksandar poznavao, koje je pustio da uđu i koji su nakon krivičnog djela zaključali stan i odnijeli ključeve.
Ali, ko bi mogao da naudi tako mirnom i bezazlenom čovjeku? I zašto? Da li je u pitanju greška? Inspektori su odmah krenuli u operativni rad kako bi prikupili što više informacija.
„Istraživali smo njegovu ličnost i vidjeli da se radi o veoma mirnom momku koji je živio normalnim životom: radio, bio zaposlen, i nismo očekivali da ima problematično društvo. Komšije nisu znale ko bi mogao tako nešto da uradi, a na pitanje da li je Aleksandru neko dolazio u goste, jedan se sjetio da ga je posjećivala neka djevojka“, priča inspektor Janković.
Inspektori su zatim pregledali telefon žrtve i uočili da se jedan broj učestalo pojavljuje.
„Obavili smo razgovore u zgradama, sa poznanicima, prijateljima i došli do detalja da on ima intenzivnu komunikaciju sa osobom koju ne poznajemo. Onda saznajemo da je to neka djevojka sa kojom je bio u vezi. Ljudi koji su ga poznavali znali su da je upoznao neku djevojku, ali nam niko nije mogao reći o kome se radi jer je bio zatvoren, nije se toliko družio sa ljudima i nije govorio o toj osobi. To nam je govorilo da on tu osobu nije želio da prikazuje u nekom društvu i da ona može biti problematična“, svjedoči inspektor.
Aleksandrov brat i porodica nisu znali za ovu vezu, a operativnim radom policija je otkrila njen identitet i da se zove Tamara. Međutim, otkriveno je i da je bila prostitutka i zavisnica od narkotika. Aleksandar ju je upoznao preko oglasa u novinama, pozivao je i družili su se kraće vrijeme. Policija je imala dovoljno razloga za sumnju.
„Operativnim radom smo ustanovili da je ona problematična jer je prostitutka i narko-zavisnica. Odmah smo se usredsredili na nju jer je komunikacija među njima bila intenzivna. On je bio povučen i bilo je neobično da odjednom ima djevojku sa kojom se viđa tako često. Sam njen profil nam je ukazivao da to može biti pravac veoma interesantan za istragu. Vidjeli smo da je oko nje bilo problematično društvo koje je nama bilo interesantno za istragu.“
„Svi su identifikovani: Aleksandrova navodna djevojka Tamara, kao i njeno društvo Damir, Bojana i Mirsad, pripadali su, bez ikakve dileme, svijetu koji se teško mogao dovesti u vezu sa svijetom kojem je pripadao ubijeni Aleksandar. Tokom nekoliko dana na terenu uspjeli smo da identifikujemo njeno društvo, odnosno da suzimo krug ljudi i dođemo do saznanja da je ona, pored njega, imala i momka sa kojim je izlazila, odnosno paralelno se viđala i sa jednim i sa drugim. Imali smo operativna saznanja i da je koristila heroin. Ona se zabavljala sa Damirom, a njena drugarica Bojana, tada maloljetna, imala je dečka Mirsada. Mirsad je bio višestruki povratnik, krađe, sitni kriminal“, priča inspektor.
Za policiju više nije bilo sumnje: čak i ako nisu bili direktno umiješani u ubistvo Vujanovića, Tamaru i njenu ekipu trebalo je ispitati i provjeriti šta znaju i da li su na bilo koji način doprinijeli krivičnom djelu.
Istog dana privedeni su na informativni razgovor, a tada su inspektori neočekivano dobili ključ za rješenje slučaja.
Tamara je sjedjela, gledala u jednu tačku, cupkala nogom i kršila prste. U jednom trenutku ustala je, pokucala na staklo i pozvala inspektore da uđu u prostoriju. Tada je sve priznala.
„Ona je odlučila da kaže, valjda ju je pritiskalo, jer nijedno ubistvo nije lako, ipak se na duši nosi. Objasnila je sve detalje, od trenutka kada se upoznala sa njim, do nekih zajedničkih trenutaka. On je pokušavao da joj drži časove jezika, kupio joj telefon koji je tada platio kao što bi danas platio 300 eura. Znači, on nijednim svojim postupkom nije dao povod da mu se desi nešto loše.“
„Tada se, međutim, Tamara upoznala sa Damirom i ušla u paralelnu vezu sa njim. Jednom prilikom Aleksandar ju je zvao, Damir je pitao ko je, ona nije znala da objasni. Damir je postao ljubomoran, pitao da li on ima njene slike, šta ima u kući, a jedan detalj iz Aleksandrovog života bio im je dodatno zanimljiv. Aleksandar je na nekom kvizu zaradio određeni novac, a oni su mislili da se radi o velikoj količini novca. Po nama je i to bio motiv, nije samo ljubomora“, rekao je inspektor i dodao:
„Napravljen je dogovor da se prvo Tamara sa njim nađe, da ga ‘navuče’. Ona je potom došla kod njega u stan, rekla da je zaboravila da kupi cigarete i pozvala ga da ode sa njom da ih kupe, pa da se onda zajedno vrate u stan. Damir je bio napolju sa Bojanom, a Mirsad na spratu kako bi vidio da li će neko od komšija reagovati. Kada su se vratili, Mirsad silazi, Damir i Bojana su praktično ugurali Aleksandra u stan i svi četvoro su ušli za njim. Mirsad je još jednom pogledao da provjeri da li je neko od komšija izašao i nešto čuo, a onda zatvorio vrata stana“, priča inspektor Janković.
Kad su ušli u stan, Bojana i Tamara su sjedjele i pile kafu, a njih dvojica su ga odveli u sobu, tražili da skine kućište i da im preda hard disk kompjutera. On je to i krenuo da uradi. Kada im je to dao, oni su donijeli odluku, Damir je signalizirao, a Mirsad je zadao presudne udarce u vrat i djelove grudnog koša. Za to vrijeme Tamara i Bojana su sjedjele u kuhinji, pile kafu i jele ono što su pronašle u frižideru.
„Za to vrijeme one mirno sjede i piju kafu bez ikakvog stresa. Oni su sve vrijeme sjedjeli tu dok nisu shvatili da je ubijen, da više ne daje znake života. Poslije ubistva, njih četvoro uzimaju one medalje, kaiš, novčanik, otvaraju ormare, fioke, malo premeću stvari, ali ne previše. Traže novac, ali nalaze nešto sitno, možda par stotina dinara i to je to. Oni su tu ostali još koji trenutak, oprali šolje, pokušali da prikriju boravak više ljudi u stanu, brisali stolove. Mislim da su se tu zadržali duže pokušavajući da uklone tragove sa lica mjesta. Pokupili su neke stvari iz stana, zaključali stan i udaljili se sa lica mjesta“, svjedoči inspektor.
Tamara je sve ispričala do detalja, a sve ostalo su ispričali drugi izvršioci. Kako je sama rekla, to je bio teret, a tog tereta se oslobodila tako što je odlučila da sve ispriča. Glavni motiv koji je vodio četvoročlanu grupu bila je djelimično ljubomora, ali u najvećoj mjeri koristoljublje, dok je jedina „krivica“ Aleksandra Vujanovića bila njegova prevelika dobrota i naivnost.