Majka Andrije Čikića govorila je o suđenju roditeljima dječaka ubice.
Majka Andrije Čikića, Suzana Stanković Čikić, čija je sin poginuo 3. maja u OŠ "Ribnikar“, govorila je o izmjeni krivičnog zakona i suđenju roditeljima dječaka ubice u emisiji "Kec na jedanaest“ na televiziji K1.
Na pitanje voditelja kako je, Suzana kroz uzdah odgovara:
"Funkcionišem, ali moja bol nije manja niti će biti. Kada razmišljam o svojoj budućnosti, ne vidim je jasno; tražim smisao i mislim da ću ga tražiti dok sam živa. Nalazim ga u svom poslu, jer ako pomognem jednoj osobi da bolje funkcioniše i bude zadovoljnija, onda imam razlog zašto sam još uvjek na ovom svijetu. Trudim se da radim dobre stvari i da učestvujem u ovoj organizaciji, jer ne možemo da vratimo našu djecu. Ne mogu da vratim svog sina, ali ako nekim svojim djelovanjem, razmišljanjem ili apelom uspijemo da napravimo bar jedan korak ka tome da ovaj svijet bude sigurniji za djecu, onda ćemo biti mirniji,“ izjavila je Suzana drhtavim glasom.
Ona dodaje da koraci preduzeti od strane Ministarstva prosvjete nisu donijeli značajne rezultate:
"Preduzeli su neke mjere, ali one ne daju rezultate. To znači da moramo nešto drugačije da radimo. Ovo je moj utisak nakon razgovora sa nastavnicima iz različitih škola, roditeljima koji dolaze kod mene i slušanjem djece. I dalje imamo nasilje među maloljetnicima, naročito među djecom od 13 ili 14 godina. Imamo roditelje koji su nekritični i spremni da se bezuslovno stavljaju u zaštitu svom djetetu, što nas dovodi u situaciju da razmišljamo o pravima agresivne djece, a ne o deci koja se ponašaju adekvatno.“, rekla je Suzana.
"Bilo je previše praznog hoda, a kada imate praznog hoda, stvara se prostor za razvoj teorija zavjere i nerazumijevanja. Možda su ljudi uplašeni ili ne znaju šta da rade. Možda postoji polarizacija. Roditelji koji nose nasilje u sebi često nekritično pravdaju agresivne ispade svoje djece, a neki se osjećaju bespomoćno. U svojoj praksi sam čula mnoge strašne priče. Ono što mi je posebno zabrinjavajuće je to da je nasilje, iako je bilo i ranije, eskaliralo posle 3. i 4. maja, posebno među djecom od 13 do 14 godina. Postali su svjesni da nisu krivično odgovorni, a mala zadrška koju su imali je nestala. Sada se suočavamo sa lavinom nasilničkog ponašanja koju moramo zaustaviti,“ dodala je.