Žana Veruović govorila je prvi put o atentatu na Đinđića.
Otac Mihajla Veruovića Vojaža je bio obezbjeđenje tadašnjeg premijera dr Zorana Đinđića, a sada je majka repera Žana, prvi put progovorila o danima neposredno prije, ali i tokom atentata na tadašnjeg premijera Srbije, kada je ranjen i njen suprug Milan.
"To su bol i borba. Bol za onim što smo izgubili, a borba da preživimo. Taj događaj je bio nevjerovatan. Nekoliko dana prije samog atentata ja sam osjećala strašne nemire. Tog jutra sam, kao i svakog jutra, otišla na posao, tada sam radila na odjeljenju za elektrofiziologiju. On ulazi i kaže meni: 'Žana, bio je atentat na premijera.' U tom trenutku imam 29 godina, koliko je imala moja majka kada je ostala udovica... Dan posle toga pronađeni su dokazi da su u klompama imali određene kartice koje su koristili za marifetluke", rekla je Žana za podkast "Poster" .
"Posle ubistva Zorana Đinđića bježao sam sa porodicom"
Inače, Mihajlo Veruović Vojaž u svojoj velikoj ispovijesti prije nekoliko godina otkrio je da je nakon atentata na tadašnjeg premijera Srbije, Zorana Đinđića, koje se desilo 12. marta 2003. godine, sa porodicom morao da bježi od mafije.
"Nakon Zoranovog ubistva mafija je prijetila mojim roditeljima, čak su i mom bratu i meni životi bili ugroženi. Majka i otac su se plašili za našu bezbjednost i zbog toga su odlučili da se odselimo iz Srbije. Otišli smo u Strazbur u Francusku. Imao sam godinu i po dana, a brat nepune tri. Roditeljima je bilo mnogo teško. Trpejli su veliki pritisak i dugo su živjeli u paranoji šta će i kako dalje. Postoji tu mnogo stvari koje ja još uvijek ne znam, zbog toga ne mogu u potpunosti da se otvorim na ovu temu, ali znam da nije bilo nimalo bezazleno", počinje Vojaž svoju životnu priču za Hit Informer i dodaje da roditelji ni u jednom trenutku nisu dozvolili da to utiče na njegovog brata i njega:
"Bili su svjesni da jedino njih imamo na ovom svijetu. Zbog cijele situacije brat i ja sve do polaska u osnovnu školu nismo mogli da imamo mnogo drugara i da se socijalizujemo, već smo uglavnom bili okrenuti porodici. Zato su se roditelji potrudili da nam pruže sigurnost kod kuće jer da smo izgubili poverenje u njih, izgubili bismo sve.
Vojaž priča da su se majka i otac u početku u Francuskoj teško snalazili, ali da su se brzo prilagodili novoj sredini i uslovima života.
"Nisu govorili ni engleski, ni francuski. Tata se oporavljao od rane od metka koju je zadobio u predelu leđa, pa je majka više provodila vreme s bratom i sa mnom. Bio sam mali kada se sve to desilo i nisam ni znao šta znači kada je neko ranjen, šta je atentat, a šta pištolj... Bez obzira na sve, borili su se da nas izvedu na pravi put i za kratak period su uspjeli da se prilagode i obezbijede nam najosnovnije potrebe", priča mlada pjevačka zvijezda i dodaje da je oca prvi put pitao za ožiljak tek kada je napunio sedam godina:
"Zbog rane od metka imao je operacije od kojih mu je ostao veliki ožiljak na stomaku. Kada sam ga prvi put pitao: "Tata, od čega ti je taj ožiljak?", odgovorio mi je: "Ujela me je žaba." Kasnije, kada sam porastao, shvatio sam šta se dogodilo i od čega mu je ožiljak.